Azijsko podmorje postalo je prilično zagušeno posljednjih godina zahvaljujući porastu broja podmornica zemalja regije. Američka dominacija podmornica u azijskim morima suočena je sa najvećim izazovom još od vremena hladnog rata. Gotovo svaka azijska obalna država proširuje svoju podmorničku flotu želeći što bolje zaštiti svoju obalu i prirodna bogatstva, prije svega zbog kineskog ekonomskog rasta i vojne moći. Podmornice je teško pronaći i uništiti. Čak i tehnološki zastarjele podmornice mogu napasti bilo koji brod na morskoj površini ili neki drugi cilj,  a da pritom ostanu neotkrivene, što ih čini izvrsnim rješenjem u zaštiti obale i resursa za zemlje s ograničenim financijskim resursima.Za mnoge azijske zemlje obalna obrana je ključ cjelokupne obrane, pa je time i vjerojatnost napada podmornica na brodove i druga plovila još veća. Kina preusmjerava novac u širenje i modernizaciju svoje pomorske flote, Indija planira uvesti u uporabu nuklearnu podmornicu INS Chakra kroz desetogodišnji leasing ugovor sa Rusijom. Australija raspravlja o do sad najskupljem obrambenom projektu – modernizaciji svojih podmornica što bi u konačnici koštalo 36 milijardi USD. Japan pridodaje još osam podmornica svojoj floti, Južna Koreja ih prodaje Indoneziji, Maleziji, Pakistanu, Filkipinima, Vijetnamu, Tajlandu. Čak i Bangladeš uskoro dobiva podmornicu. Sjeverna Koreja koja ima veliki broj mini-podmornica, navodno ih je iskoristila 2010.kada je poginulo 46 južnokorejskih mornara u najgoroj bitci nakon rata koji je okončan 1953. Trend je slijedeći – jednom kada država nabavi podmornicu, njezin susjed je pod pritiskom da je također nabavi, jer u suprotnom gubi na strateškom planu. Međutim, utrka u posjedovanju što većeg broja podmornica također naglašava rastuću svijest o regionalnom bogatstvu. Gotovo polovica različitih dobara koji se prevoze između kontinenata prolaze kroz Južno kinesko more. Regija ima neotkrivena prirodna bogatstva uključujući rezerve nafte od 7 milijardi barela i ogromne zalihe prirodnog plina.