U susret NATO summitu koji će se održati 20-21.svibnja 2012. u Chicago, dužnosnici Saveza morat će pripremiti odgovore na nekoliko vrlo važnih pitanja koja se tiču daljnje reorganizacije i pozicioniranja Saveza na globalnoj sceni. Naime, slijedećih godina na NATO savez će utjecati tri značajne promjene: smanjenje vojnih proračuna u Europi; strateško pozicioniranje SAD-a u azijsko-pacifičkoj regiji i završetak borbenih operacija u Afganistanu.  NATO mora odgovoriti na sva tri izazova uspješno do kraja ovog desetljeća kako bi i dalje bio vjerodostojan najveći i najutjecajniji vojno politički savez u svijetu. Jedan od ključnih uvjeta za snažan NATO je efikasn odgovor na velike rezove u vojnim proračunima europskih zemalja, a to se namjerava učiniti kroz koncept Smart Defence, o čemu je Defender.hr već ranije nešto pisao, a odnosi se prije svega na nove načine korištenja zajedničkih vojnih resursa. Očekuje se da sve zemlje članice na summitu u Chicagu daju snažnu podršku konceptu, ali da se i na neki način obvezuju u primjeni modela.Naravno, zajedničko korištenje vojnih sposobnosti nije dovoljno već će ono morati biti potvrđeno zajedničkim radom vojnih snaga na terenu što je i smisao saveza, dakle interoperabilnost. Ipak, ako koncept želi biti uspješan to mora biti i više od interoperabilnosti među članicama. Tri su područja zajedničkog djelovanja i to: obuka i školovanje, potom povećanje broja zajedničkih vježbi osobito onih koje doprinose jačanju NATO snaga za brzi odgovor, te treće područje bolje korištenje tehnologije. Nadalje, nema sumnje kako će američko strateško pozicioniranje na azijsko-pacifičko područje ostaviti traga i na NATO savezu. Naime, SAD će značajno smanjiti broj vojnika u Europi, a uskoro će se i sa Kosova povući najveći dio snaga. Težište euroatlantskog savezništva, odnosno SAD-a i europskih članica biti će okrenuto u prvom redu odnosima s Rusijom, kao i stvaranju antiraketnog štita na području Europe, te borbi protiv cyberterorizma. To su svakako više sigurnosna nego vojna pitanja, pa postoji opasnost od koje strahuju Amerikanci, a to je da europske članice NATO saveza uslijed financijske krize još dodatno smanje izdvajanja za oružane snage zbog nepostojanja izravne ili neizravne prijetnje njihovoj sigurnosti, barem kada je riječ o prijetnji vojnim sredstvima. Moglo bi doći do još većeg jaza između SAD-a i ostatka NATO saveza u vojnim sposobnostima koje stoje na raspolaganju.Kao treći izazov svakako je povlačenje NATO saveza iz Afganistana do kraja 2014. S jedne strane članice će uštedjeti znatna sredstva odlaskom vojnih postrojbi kući, a s druge strane doći će do prestanka vojnih aktivnosti, postrojbe neće imati više obuku u stvarnim i vrlo teškim uvjetima, te se treba pripremati za njihovo integriranje u svakodnevni život. Težište vojnih aktivnosti sa kopnenih snaga prebacit će se na pomorske snage i zrakoplovstvo. Prije svega, europske članice NATO saveza angažirat će svoje resurse daleko izvan kontinenta i to na pomorskim trgovačkim putevima u borbi protiv pirata. Teško je za pretpostaviti kako će se odvijati situacija u Siriji i sa Iranom, te općenito na arapskom poluotoku kad su u pitanju pokreti koji traže odlazak sadašnjih vlada i vođa, ali europski dio NATO saveza, osobito Francuska i Velika Britanija uz, naravno i SAD, svakako će tražiti uključenje NATO saveza u rješavanje konflikata na spomenutim područjima. To će učiniti radi vlastitih geopolitičkih i gospodarskih interesa. U razmatranju vojnih opcija na ovim područjima, zrakoplovstvo je primarna grana oružanih snaga koja bi bila uključena u operacije bez sudjelovanja pješaštva. Autor: Ivica Špehar