Svaki dan svjedočimo pravoj „najezdi“ sve većeg broja,sve većih kruzera u našim vodama i lukama. Oni su plod globalne eksplozije relativno novog proizvoda turističke industrije. Očito je da smo prihvatili biti igračem u tom rastućem fenomenu. Svi podaci govore da su Dubrovnik,Split i Zadar već sada pod „opsadom“ kruzera. Samo luka Spit bilježi 300 uplovljenja tih plovećih kolosa tijekom 2016. godine. Dubrovnik je dostigao već 500 uplovljenja 2016.godine. Oni su na svojim palubama dovezli gotovo milijun posjetitelja. Najave uplovljenja za 2017. i 2018. godinu po procjenama rastu za otprilike 30%.

Ne ulazeći u financijsku korist koju takav promet donosi našem ukupnom turističkom proizvodu želim propitati rizike opće pomorske sigurnosti koja je u samoj prirodi takve vrste pomorskog prometa i, što je još važnije, kako se nositi s tim prijetnjama?

S porastom njihovog broja u našim vodama i lukama rastu i realni rizici mogućih havarija s teškim i neizvjesnim posljedicama. Sjetimo se samo,ne tako davne havarije kruzera „Costa Concordia“ s tragičnim i inim drugim teškim posljedicama. Nužno je stoga osvijestiti s kakvim mogućim rizicima i problemima bi se morali nositi u slučaju havarije kruzera u našim vodama, na prilazima pa i u samim lukama u koje oni pristaju. Te ploveće grdosije nose sa sobom i na sebi sve što ima i s čim se nosi neki manji gradić. U zavisnosti o veličini ti ploveći „gradovi“ imaju dvije do tri tisuće privremenih „stanovnika“ (putnika). U svojoj utrobi oni nose ogromne zalihe energenata (gorivo,maziva,ulja itd), te ogromne količine svakojakog otpada kao nusprodukta tako ogromnog broda. Dakako da je od najvećeg značaja i interesa sigurnost putnika bilo u lukama ili u plovidbi našim vodama.

Apsolutni je prioritet njihovo spašavanje i adekvatno zbrinjavanje u slučaju bilo kakve havarije.Upravo to i jest temeljni problem.Kako i s kojim resursima provesti tu operaciju masovnog spašavanja u kritično malom vremenu.Zato se s pravom u svjetskoj pomorskoj praksi operacije spašavanja kod havarije kruzera stavljaju u posebnu kategoriju. Međunarodna pomorska organizacija(IMO) definira spašavanje kao operaciju pomoći osobama u pogibelji dajući im prvu medicinsku pomoć i druge potrebe transportirajući ih na sigurno mjesto. Pri tome razlikuje svakodnevne manje ili pojedinačne operacije spašavanja od onih drugog tipa koje naziva masovnim spašavanjem. Masovne operacije spašavanja karakterizira potreba brze reakcije za veliki broj ljudi u pogibelji za što su normalni kapaciteti raspoloživi za uobičajene SAR operacije apsolutno nedostatni. Tipični incidenti takvog tipa su upravo havarije velikih putničkih brodova tipa kruzer, pad putničkog zrakoplova u more te veliki broj izbjeglica i migranata na neadekvatnim plovilima čega smo svi svjedoci u zadnjih par godina.Ako prihvatimo metodologiju koja razlikuje u osnovi tri tipa incidenata na moru i to uobičajeni (rutinski) zatim složeni i na koncu katastrofalni onda havarija kruzera po svim svojim značajkama i mogućim ishodima spada u kategoriju katastrofalni. Što se to zaista može dogoditi tom tehnološki modernom i sigurnosno opremljenom divu? Pokušajmo definirati nekoliko mogućih scenarija koji sadrže stupanj realne prijetnje;

-Veliki požar kruzera na otvorenom moru,prilazima luci i u samoj luci

-Nasukavanje kruzera uslijed ljudske pogreške ili tehničkih otkaza

-Masovna i nepoznata bolest(zaraza) putnika na kruzeru

-Eksplozija na brodu kao posljedica terorističkog akta ili tehnološke greške

-Otmica broda u našim vodama(talačka kriza)

Zbog preglednosti namjerno sam pojednostavnio moguće prijetnje.Naravno da su one u stvarnosti gotovo nužno isprepletene uz neizbježan fenomen zagađenja mora.Osnovni problem koji se nameće kada se stvarno dogodi havarija je vrijeme reakcije organizacija operacije spašavanja i intervencije te stalno raspoložive velike snage i sredstva s najvišim stupnjem spremnosti.Sve se u stvari svodi na standardnu proceduru. Ona podrazumijeva, kao prvo, što bržu izolaciju morskog prostora incidenta. Zatim nastupaju faze operacije strukturirane po prioritetu. Zauzdati možebitni požar i izlijevanje tekućina iz broda te održavanje elementarnog stabiliteta. Potom nastupa složena,masovna i brza evakuacija putnika,pružanje medicinske i druge pomoći te evakuacija na sigurno mjesto. Zbrinjavanje tolikog broja putnika,dvije do tri tisuće ljudi u vrlo kratkom vremenu težak je i izazovan zadatak. On podrazumijeva već pripremljene timove,određene smještajne kapacitete i sredstva za transport. Gotovo sve,pa i one bogate i pomorski razvijene zemlje imaju poteškoća u takvim operacijama masovnog spašavanja.Razmjere i složenost takvih operacija u velike prelazi mogućnosti i kapacitete samih luka i njihovih službi. Ovakav pomorski incident nužno traži sinergiju i udruženo djelovanje svih mogućih agencija i tijela državne uprave odgovornih za nadzor i zaštitu na moru. Već ovih nekoliko netom navedenih mogućih scenarija otvara bezbroj krupnih pitanja.

Tko je nositelj provedbe operacije?Tko rukovodi i snosi odgovornost?Kako se strukturira stožer koji upravlja procesima? Tko su imatelji snaga,kolike su one i u kojem su stupnju spremnosti? Koje im je određeno vrijeme reakcije u odnosu na nastupanje incidenta? Da li su i kada snage i stožeri uvježbani za neki od ponuđenih scenarija?

Želim vjerovati da su naši pomorski autoriteti osvijestili ovu prijetnju kao realnu mogućnost. No to nije dovoljno da bismo u granicama razumnog rizika bili spremni za ovako složenu i skupu operaciju. Nedostatak organizacije i planova te raspoloživih kapaciteta i sposobnosti je naša stvarnost. Stoga smatram nužnim i hitnim ozbiljno preispitati naše stanje i mogućnosti jer to nije pitanje „ako“ već „kada?“ Ne smije nas zavarati kategorizacija ovakvih incidenata po kojoj su oni male vjerojatnosti nastanka ali izazivaju velike i dugoročne negativne posljedice.Stavimo mi svakako u fokus našeg interesa upravo moguće velike negativne posljedice.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)