Pokretanje bugarskog natječaja za odabir višenamjenskog borbenog aviona po mnogo čemu bi trebao biti ogledan primjer kako provesti natječaj u Republici Hrvatskoj. Bugarska kao i Republika Hrvatska raspolažu ograničenim sredstvima za nabavu borbenog aviona. O tome ne treba posebno niti raspravljati.

Bugarska je poslala zahtjev za ponudom državama, a ne izravno proizvođačima čime je dala do znanja kako se radi o potrebi za državnim garancijama prilikom ispunjenja ugovora te o potrebi sklapanja “government to government” sporazuma. Za razliku od Rumunjske koja uopće nije provela natječaj (posve je jasno i zašto), Bugarska se odlučila ponašati transparentno i na 200 stranica poslala zahtjev potencijalnim dobavljačima putem veleposlanstava matičnih država.

Najvažnije od svega, uspostavljen je jasan i mjerljiv način odabira po različitim elementima i kriterijima koji se vrednuju i koliko koji kriterij ima udjela u sveukupnom vrednovanju ponude. Pa tako se primjerice različito boduje ponuda starog i novog aviona, performanse i interoperabilnost, industrijska suradnja i investicije, cijena i način plaćanja, paketi opreme i naoružanja, pričuvni dijelovi, održavanje, cijeloživotni troškovi itd.

Primjeri u svijetu pokazuju kako od ukupnog udjela konačnog bodovanja pri nabavi višenamjenskih borbenih aviona, 45% se odnosi na cijenu (inicijalna sa paketom naoružanja, održavanje, zemaljska infrastruktura, cjeloživotni troškovi, načini plaćanja, kamate), 35% na performanse i sposobnosti (avion 4.generacije, stari-novi avioni, sposobnost obavljanja različitih misija, elektroničko ratovanje, borbeni radijus, plafon leta, nosivost, avionika i slično), te 20% na industrijsku suradnju i offset. Treba reći kako nepostojanje nekih sposobnosti izravno može eliminirati avion iz natječaja, npr.sposobnost elektroničkog ratovanja i slično.

S obzirom kako offset više ne postoji u klasičnom smislu ( od prije nekoliko godina vojne nabave se vežu samo uz izravni offset), uvodi se i pojam industrijske suradnje u civilnom sektoru putem kojeg se ostvaruju efekti slični onima u offset aranžmanima. Izravni offset podrazumijeva aranžmane koji dobavljač aviona sklapa sa obrambenim industrijskim sektorom zemlje kupca bilo da je riječ o sklapanju ugovora za razvoj i proizvodnju dijelova, istraživačke djelatnosti, usluge održavanja ili trgovinu naoružanjem.

Sve u svemu, biti će zanimljivo i korisno pratiti događanja na istoku Europe, jer su F-16 i Gripen zapravo jedini ozbiljni konkurenti za odabir kao i u Republici Hrvatskoj. Naravno, odabir u Bugarskoj ne znači da bi istovjetan trebao biti i u RH.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)