Svjedoci smo povremenih akademskih, političkih i javnih rasprava, prijepora i kontroverzi vezanih za problem upravljanja ljudskim resursima. Sve učestaliji odlasci mladih i obrazovanih ljudi je zasigurno potakao ovakav pristup. Pozivanje na važnost boljeg upravljanja ljudskim resursima nedostatno je osmišljena na svim razinama. Spominje se u prigodama i to samo deklarativno. Osviještenost tog problema je nedostatna. Još manje je aktivnosti na razvoju modaliteta i alata kako te procese unaprijediti. Ponašamo se kao pijani bogataši kada u pitanju upravljanje specifičnim znanjima i vještinama u koje smo kao zajednica dosta uložili.

ostrh_23052013_2Nevjerojatno je ulagati u nešto, a poslije to ne znati koristiti za opće dobro. Usredotočimo se na samo jedan segment specifičnih ekspertnih znanja šireg područja sigurnosti. Svjedoci smo da upravo ekspertna znanja i vještine iz područja sigurnosti postaju ključne za očuvanje vrijednosti i razvoj potencijala svakog društva. Zato sva organizirana i razvijena društva ubrzano razvijaju alate i forme u cilju boljeg korištenja nagomilanih i skupo plaćenih znanja i vještina za opće dobro. Bogati i razvijeni su itekako svjesni vrijednosti nagomilanog iskustva u obliku oplođenog intelektualnog kapitala te ga znaju uporabiti u raznim sferama društva.

Činjenica je da je upravljanje specifičnim intelektualnim kapitalom vrlo zahtjevan i složen posao. Ono podrazumijeva visoku organizaciju i svijest o njegovoj iznimnoj vrijednosti. Riječ je prije svega o manjoj skupini ljudi koji tijekom svoje aktivne karijere upravljaju velikim i složenim sustavima sa ugrađenim značajnim sigurnosnim izazovima i rizicima. Njihovo „narastanje“ mukotrpan je i za društvo skup proces. Ali je zato s druge strane i krajnji proizvod vrlo vrijedan. Po svojoj prirodi posla upravo mornarički časnici koji zapovijedaju i upravljaju složenim organizacijskim i tehnološkim sustavima od pojedinačnog broda do upravljanja odnosno zapovijedanja pomorskom flotom spadaju u tu skupinu.

regata_11122012_01Krajnji ishod tog dugotrajnog procesa rada i ulaganja su savladana i usvojena vrijedna znanja i vještine. Ona se jednostavno mogu sažeti u izraz koji glasi: “Znati donositi i provoditi valjane odluke u složenim uvjetima okružja u skraćenom (kritičnom) vremenu. “Da bi se to dostiglo potrebna je dakako sposobnost i ustrajnost pojedinaca ali i enormna ulaganja društva. Koliki su razmjeri tih ulaganja možemo pokazati na jednom jednostavnom primjeru upravljanja mornaričkim osobljem. Dakako da će model biti krajnje pojednostavljen i nužno neće u cijelosti iskazati stvarnu vrijednost utrošenih sredstava, ali će zasigurno uvjerljivo pokazati red njihovih veličina.

Pođimo redom. Mlad i perspektivan mornarički časnik kod koga su prethodnom selekcijom utvrđene potrebne sposobnosti, znanja i crte karaktera (prepoznat lider-vođa) konkurira na dužnost zapovjednika broda. Ovakav i sličan model razvoja prakticira sa manje ili više razlika u mnogim mornaricama. Razlika je stvarno u financijskim mogućnostima, ali svaka od njih poštuje barem nužni minimum koji garantira uspjeh u obuci. Obuka i uvježbavanje te verifikacija dostignutog traje ne manje od šest mjeseci.

photo17_16aZa to vrijeme provode se mnogobrojna uvježbavanja u teorijske provjere i njegove posade u samoj luci baziranja. Naravno da taj dio procesa iziskuje izvjesne financijske troškove. Međutim najvažnija stavka je uvježbavanje na moru da bi se dobio certifikat o sposobnosti za upravljanje-zapovijedanje odnosno uporabu broda u svim uvjetima na moru. Samo izravni troškovi goriva,hrane,posade i amortizacije broda penju se na približno 500 tisuća kuna. Napredujući dalje u svojoj mornaričkoj karijeri imenovani časnik kroz nekoliko godina postaje kandidat za zapovjednika bojna skupine brodova.

To podrazumijeva gotovo isti ciklus, ali sada se radi o dobivanju certifikata za upravljanje-zapovijedanje, koordiniranu uporabu skupine 3-4 broda. Jednostavno iskazano prvotno se troškovi umnogostručuju, penjući se na 1 milion kuna. To nije kraj. Kroz strogu selekciju nekolicina kandidata kroz određeni broj godina (ranga kapetan korvete-kapetan bojnog broda) dobiva mogućnost postati zapovjednikom TS (taktičke skupine brodova).To je iznimno visoka i skupa razina obuke koja podrazumijeva skupinu od 6 do 9 pa i više brodova uključivanje zrakoplovstva i ostalih snaga potpore.

photo10_11

Vrijeme uvježbavanja i samog polaganja ispita (obično je to združena taktička vježba na moru sa bojnim gađanjima) ne traje doduše punih 100 sati na moru već znatno kraće. Ali sa druge strane troškovi su iznimno visoki s obzirom na angažirane snage i penju se reda veličine na više od milion i pol kuna. Nužno je napomenuti da ovu razinu, bar kada je u pitanju mala mornarica kao što je naša, dostiže svega desetak časnika kroz period od više godina. Sve u svemu možemo reći da u normalnim uvjetima bar šest do osam časnika u aktivnom sastavu moraju i imaju položenu spomenutu razinu zadaće.

Naravno da su ulaganja i u sav ostali mornarički personal visoka ali ovo je dio koji u tome prednjači. Pojednostavljeno se može reći da kroz aktivnu karijeru zapovjednog časnika ranga kapetan bojnog broda-admiral, što posredna, što neposredna ulaganja u razvoj specifičnih znanja i vještina prelaze cca 4 mil kuna.To govorim iz jednostavnog razloga što završetkom aktivne karijere (odlaskom u mirovinu) sustav ne nalazi načine i potrebu da i dalje koristi dostignuta ekspertna znanja pojedinaca za opće dobro. Ako ne ni za što drugo onda bar da povrati uloženo što je temeljni ekonomski princip. Nužno je istaknuti da i veći broj mornaričkih časnika kroz sve ove procese dostiže visoku razinu stožernih znanja i vještina za rješavanje različitih sigurnosnih problema prvenstveno u području pomorske sigurnosti ali i šire. Veliki broj njih kroz svoju karijeru pohađa školovanje, kurseve, seminare u inozemstvu.

dsc_3303Najviše kroz međunarodnu vojnu suradnju pretežito u NATO okružju. To stvara paletu vrlo modernih znanja i vještina za sudjelovanje u upravljanju krizama u širem smislu. Teško je egzaktno iskazati koliko je sredstava u to pojedinačno uložen ali svakako je riječ o značajnim ulaganjima. Ne koristiti tako nagomilana znanja i bez obzira na status (mirovina) postupno je neprihvatljivo i nerazumno. Kroz cjelokupnu aktivnu karijeru mornarički personal razvija i baštini snažan osjećaj pripadnosti i odgovornosti za opće dobro. Osjećaj pripadnosti i snažne kohezije sa odlaskom u mirovinu kojom neprekidno živi i radi odjednom se kod nas gotovo u cijelosti prekida. To djeluje frustrirajuće i neminovno rađa negativan stav o dojučerašnjem okružju.

Europske skandinavske pomorske zemlje razvile su veliki broj različitih modela kako koristiti ta nagomilana znanja za opće dobro u kontinuitetu. Sasvim je prirodno da su svi mornarički dočasnici i časnici koji su služili u obalnoj straži primjerice, odlaskom u mirovinu, po pravilu postaju članovima pričuvne odnosno dragovoljne pomorske straže. To podrazumijeva kontinuitet različitih aktivnosti i obveza naravno u drugom obliku. Ima modela koji su razrađeni zaista do detalja. Navest ću samo jedan. Nizozemski model podrazumijeva uključivanje umirovljenih mornaričkih časnika i dočasnika u aktivnosti očuvanja pomorske sigurnosti čak i njihovim privatnim plovilima.

split_27022013_01To podrazumijeva obvezu dojave bilo kakvog incidenta na moru, sudjelovanje u manjim operacijama traganja i spašavanja te ostalim aktivnostima tijekom spontanog boravka na moru ili pak po pozivu. Naravno da država subvencionira nastale osobne troškove nakon uspješno provedene aktivnosti. U kontaktima sa francuskim pomorskim autoritetima doznao sam da oni upravo na takav način rješavaju do 30% ukupnih manjih operacija traganja i spašavanja poglavito tijekom turističke sezone. U Italiji nema gotovo nijedne marine u kojoj nisu na pojedinim poslovima pomorske sigurnosti angažirani umirovljeni časnici i dočasnici mornarice. Čuvanje i održavanje pomorske infrastrukture za potrebe mornarice i obalne straže u mnogima od tih država povjerena je upravo umirovljenim
časnicima i dočasnicima što je dio njihove obveze i odgovornosti kroz različite ugovorne modalitete.

Posebno je područje organiziranje, uvježbavanje i nadzor dragovoljne pomorske straže. U većini njih to je gotovo u cijelosti u rukama odgovornosti upravo umirovljenog mornaričkog personala. Kada govorimo o kriznim stožerima svih razina odgovornim za opću pomorsku sigurnost onda je neizostavno i obvezno sudjelovanje u statusu članova ili savjetnika upravo umirovljenog mornaričkog osoblja o kome smo govorili u uvodu. Oni svojom aktivnošću i sudjelovanjem osiguravaju kritičnu masu znanja i iskustvo za donošenje valjanih odluka na nekom kriznom stanju narušene pomorske sigurnosti. Bilo da je riječ o ekološkom akcidentu, migracijama, pomorskim nezgodama, traganju i spašavanju ili nekom drugom poremećaju.

split_27022013_12Iskustvo i primjeri iz SAD-a idu i korak dalje. Oni čak i u gospodarstvu često koriste, u ulozi savjetnika, upravo profil ljudi o kojem govorimo. Stožeri za krizna stanja, obuka u simulacijskim središtima pričuve i civilne zaštite na lokalnoj i regionalnoj razini povjereni su u ruke umirovljenom vojnom personalu. Pozitivni učinci su potvrđeni su u svim operacijama koje su provođene. Vjerujem da ima razloga dublje proanalizirati praksu drugih u cilju nalaženja modusa kako koristiti skupa i nagomilana znanja i vještine za opću korist. O daleko širim socijalno psihološkim i sigurnosno ekonomskim aspektima takvog pristupa nisam dovoljno kompetentan stručno govoriti. Ono što sigurno vjerujem da je nužno učiniti više kako bismo u svim aspektima znali bolje upravljati skupim ljudskim resursima koje posjedujemo. Ako je to light-motiv bogatih onda je tim prije imperativ nas manjih i tehnološki inferiornijih.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)