Filipinski borbeni zrakoplov FA-50 promašio je položaje militanata na području grada Marawija na jugu Filipina, ubivši pritom dva filipinska vojnika koji su bili pogođeni krhotinama zgrade u kojoj su se skrivali, priopćili su vojni dužnosnici, prenosi Associated Press. Jedanaest drugih vojnika je ranjeno i odvedeno u bolnicu nakon što su pogođeni šrapnelima bombe koja je promašila cilj za 250 metara, izjavio je vojni glasnogovornik pukovnik Edgard Arevalo.

To je bila druga smrtonosna nesreća filipinskih vojnika kao posljedica djelovanja filipinskog borbenog zrakoplovstva. Bomba koju je vojni zrakoplov bacio 31. svibnja pogodila je vojni položaj filipinskih vojnika i ubila njih 11 na području Marawija. “Žalosni smo zbog ovog nesretnog incidenta”, rekao je Arevalo, dodavši da je istraga u tijeku i da je FA-50 povučen iz uporabe dok se ne provede istraga.

Od 23. svibnja došlo je do intenzivnih borbi za gradove, ubijeno je najmanje 389 militanata, uključujući strane borce, 90 vojnika i policajaca, te 39 civila. Bitke su prisilile gotovo 400.000 stanovnika da bježe iz Marawija i gradova u pokrajini Lanao del Sur.

Oko 300 civila ostalo je zarobljeno u njihovim kućama u blizini borbi ili su u pritvoru militanata, usporavajući napredovanje postrojbi u zadnja četiri područja Marawija, gdje se manje od 100 naoružanih militanata još uvijek, priopćili su vojni dužnosnici.

Ovo je važna informacija i za Republiku Hrvatsku. Podsjetimo, FA-50 je jedan od zrakoplova koji se natječe za odabir hrvatskog borbenog zrakoplova i koji je po svojim performansama daleko inferiorniji u odnosu na moderne višenamjenske borbene zrakoplove današnjice.

To je zrakoplov sa kojim Republika Hrvatska, s obzirom na njegovu opremu, avioniku i naoružanje, nikada ne bi mogla uspostaviti zračnu prevlast i nadzor nad hrvatskim zračnim prostorom u eventualnom sukobu sa bilo kojom državom.

Kakva bi to tek nepovoljna okolnost bila za Hrvatsku Kopnenu vojsku. Naime, zbog nepostojanja suvereniteta u zraku, potpora kopnenim snagama bi u potpunosti izostala, a što je još gore, OSRH na zemlji bile bi laki plijen neprijateljskim avionima. Naravno, uvijek će se naći „mislioci“ i „filozofi“ koji će tvrditi kako je RH članstvom u NATO savezu dobila moćan štit koji će odvratiti bilo koga od napada na njezin teritorijalni integritet. Međutim, pogledamo li stupanj ugroza i prijetnji sa kojim se suočava današnji svijet, nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti niti bližu budućnost, a pogotovo ne može procjenjivati dugoročno sigurnosnu situaciju. Činjenica jest da Republika Hrvatska bez obzira na današnje prijetnje mora biti spremna i za konvencionalno ratovanje u punom spektru, a borbeno zrakoplovstvo neizbježno je dio toga. Treba također istaknuti kako niti jedan sustav protuzračne obrane danas u svijetu ne može nadoknaditi ili nadomjestiti gubitak borbenog zrakoplovstva.

FA-50 kao proizvod zasigurno može poslužiti svrsi, a to je isključivo napredna obuka pilota i borba protiv pobunjenika i narkokartela u Africi i Južnoj Americi, Aziji jer takve skupine ne raspolažu modernim sustavima PZO niti borbenim zrakoplovstvom. U istu kategoriju aviona idu i talijanski M-346, ruski Jak-130 te britanski Hawk.

Krenimo redom. Kokpit FA-50 je zapravo kokpit treće generacije borbenih aviona uz nekoliko ugrađenih kolor zaslona. Radar je znatno lošijih performansi u odnosu na konkurente. Naime, FA-50 ima ugrađen mehanički radar IAI ELTA EL/M-2032. Napredniji radar nije mogao biti ugrađen, jer Korean Space Industry u sporazumu sa Lockheed Martinom ima jasno naznačenu klauzulu da FA-50 i slični tipovi aviona ne mogu imati sofisticiraniji radar od onog koji je ne južnokorejskim F-16.

Stoga je KAI morao odustati od radara Selex AESA Vixen 500E. Kad je u pitanju maksimalan domet radara (pokrivanje ciljeva veličine 5m2) onda treba reći da on iznosi 55km za FA-50, dok za radar AN/APG-68 (V) 9 na F-16 Block 52 iznosi 105 km, a za Gripen C/D sa radarom Saab PS-05 A MkIV iznosi više od 160 km. FA-50 radar je zapravo dizajniran da stane u borbeni avion F-5. Ovaj zrakoplov ima vrlo uzak nos te na taj način može nositi malu antenu. Veličina antena je znatno manja od oba konkurenta F-16 i Gripen. Tako ograničenje ima velikog utjecaja na misije zrak-zrak i zrak-zemlja.

Borbeni radijus FA-50 iznosi 470 km dok je za F-16 i Gripen trostruko veći i iznosi 1500km. Laser Designator Pod i Recce Pods, odnosno podvjesni kontejner za lasersko označavanje i podvjesni kontejneri za (elektroničko, foto) izviđanje ne postoje kod FA-50 dok F-16 i Gripen raspolažu sa SNIPER/Litening III i Litening III, a kad je riječ o kontejnerima za izviđanje onda koriste Recce Lite DB-110/TARS i DJRP/MRPS. Praktično to znači da FA-50 ne može nikada biti višenamjenski borbeni avion.

Posebna priča je nedostatak sposobnosti FA-50 za elektroničko ratovanje (EW). Gripen i F-16 imaju visoko integrirani EW sustav sa automatskim upravljanjem kad je u pitanju chaff (radarski mamac)/flare (mamac za IC glave), ometanje i upozorenja. ELISRA sustav koji se nalazi na FA-50 je samostojeći RWR (Radar Warning Receiver) sa chaff/flare lanserima. To znači kako RWR upozori pilota da je u radarskom snopu. Međutim, pilot mora ručno aktivirati mamce, ostavljajući ga u prilično stresnoj situaciji tijekom borbene misije. Dodatno, F-16 ima sposobnost ometanja, ali treba mu dodatni podvjesni kontejner dok Gripen nema potrebe za kontejnerom, jer posjeduje potpuno intergrirani i automatizirani sustav ometanja.

Pored svega gore nabrojanog, gotovo eliminirajući kriterij za FA-50 je nedostatak projektila srednjeg dometa zrak-zrak kao što je primjerice AMRAAM. To znači da FA-50 može obavljati zadaće air policinga samo dok su dobre vremenske prilike, vedro nebo i dobra vidljivost sa projektilima AIM-9M Sidewinder. Oba konkurenta, Gripen i F-16 nose AMRAAM. Također, FA-50 nema sposobnost gađanja sa laserski vođenim bombama, pa mu ni to ne ide u prilog. Naravno, tomu treba dodati kako FA-50 u odnosu na oba konkurenta ima najmanju nosivost, najmanji potisak motora te nema mogućnost za Helmet Mounted Display.