Ministar financija Zdravko Marić očito je prespavao posljednjih pet godina svjetskih kriza i ratova, novi Hladni rat, islamsku državu i najavu izolacionizma SAD-a. Jer da nije onda ne bi za proračun MORH-a predlagao 40 milijuna kuna više sredstava za 2017. od proračuna za 2016. što je realno zapravo još manje od rekordno niskog proračuna iz 2016., a koji je činio 1,17% BDP-a RH. Udio vojnog proračuna tako bi u 2017. pao na 1,14% BDP-a.

Kakvu bi tek pljusku Krstičević dobio zbog tako sramotno niskog proračuna od američkih saveznika u NATO savezu koji već neko vrijeme pokušavaju uvjeriti europske članice da krenu prema izdvajanjima za obranu u visini 2% BDP-a. Ne treba ni spominjati stajališta novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa kad su u pitanju izdvajanja europskih saveznika za obranu. Prema ovome, Hrvatska zaista ne zaslužuje ništa više nego da se brine sama za sebe, kako nagovješćuje Trump, ako je već tako odlučila “ulagati” u obranu i u 2017.

Podsjetimo se malo kako je politika posljednjih deset godina uzela od obrambenog sektora sve što se moglo uzeti. Nije nikakvo čudo da projekti stoje već godinama, odgađaju se, kasne, a novi zahtjevi i potrebe u redu su čekanja kojem se ne vidi kraja.

Kretanje vojnih izdataka u Republici Hrvatskoj u najboljoj mjeri dokazuju tu tvrdnju. Ekonomski rast u Republici Hrvatskoj omogućio je porast vojnih izdataka u skladu s Dugoročnim planom razvoja OS RH 2006 – 2016 i dostignuo najveći iznos u 2008.g. kada je financijski plan MORH bio na razini od 5,5 milijardi kuna, odnosno 1,62% BDP. Globalna ekonomsko financijska kriza koja je pogodila svijet i Hrvatsku dovela je do preokreta trenda i do značajnog pada izdataka za obranu. Vojni izdaci u RH od 2009.g. kontinuirano padaju sve do danas, jedina iznimka bila je 2011.g. kada je financijski plan povećan u odnosu na 2010.g. na 5 milijardi kuna, da bi iduće, 2012.g. godine opet uslijedio pad.

Financijski plan MORH u 2014.g. iznosio je 4,28 mlrd. Kn ili 1,23% od BDP, a u 2015.g. iznosio je 4,08 milijarde kuna, što znači nastavak pada u odnosu na 2014.g. Isti je donekle ublažen činjenicom da MORH planira realizacijom vlastitih prihoda povećati financijski plan po svim izvorima financiranja na sveukupno 4,4 mlrd. Kuna. Međutim, vlastiti izvori financiranja su privremeni i ne predstavljaju stabilan izvor financiranja na kojima može počivati razvoj OS RH. Usporedbom 2008.g. i 2016.g. vidimo da su u 2016.g. vojni izdaci manji za 1,75 milijarde kuna. Usporedbom 2011.g. i 2016.g. vidimo da su u 2016.g. vojni izdaci manji za više od milijardu kuna, što je pad za 25%, te je predstavljao značajan izazov za održavanje vojnih sposobnosti HV.

U razdoblju od 2009.g. do danas OS RH su zbog smanjenja financijskih izdataka izgubile izuzetno značajna financijska sredstva koja su bila planirana i ukalkulirana u DPR 2006 – 2015. Suma vojnih izdataka u periodu od 2008. Do 2011.g. iznosila je 20,3 milijarde kuna, a u razdoblju od 2012. do 2015.g. 17,5 milijarde kuna. U odnosu na prvo četverogodišnje razdoblje (2008. -2011.) u drugom četverogodišnjem razdoblju „gubitak“ (odnosno smanjenje ) ukupnih  vojnih izdataka iznosio je čak 2,8 milijardi kuna. Ovaj iznos je kompenziran smanjenjem osoblja i određenih prava zaposlenika u sustavu OSRH, smanjenjem pripadnika HV u operacijama potpore miru te  otkazivanjem ili odgađanjem određenih projekta opremanja i modernizacije, pa se navedena modernizacija morala kompenzirati iz viškova naoružanja koje su ponudile SAD.

Kretanje vojnih izdataka u RH poklapa se s trendom kretanja vojnih izdataka ostalih NATO zemalja u promatranom razdoblju od 2008.g. do danas, kao što je prikazano na primjerima  u tablici u milijunima tekućih USD. Neovisno o tekućim varijacijama u pojedinim godinama ukupno gledajući moguće je uočiti trend pada vojnih izdataka na razini NATO.

R.br Zemlja 2010 2015
1 Njemačka 46.255 37.531
2 Francuska 51.271 42.100
3 SAD 720.423 649.931
4 Češka 2.660 1.899
5 Nizozemska 11.220 8.592

 

Došlo je dakle do značajnog pada izdataka za obranu mjereno u apsolutnim iznosima, ali i mjerom relativnog opterećenja društva izdacima za obranu u bruto društvenom periodu.  Posljedično, izgradnja sposobnosti kako je bila predviđena DPR 2006 – 2015 u mnogim se elementima nije mogla realizirati, najbolji primjer je nemogućnost nabavke novog zrakoplova radi zamjene MiG-21 kojem istječu resursi.

Pad vojnih izdataka u proteklom periodu i nemogućnost realizacije DPR 2006 – 2015 postavila je pred donositelje odluka mnogobrojne izazove u pogledu zadržavanja postojećih, ali i razvoja novih sposobnosti. Situacija je utoliko složenija zbog međunarodnih obveza u pogledu vrste i potrebne razine sposobnosti koje pred Republiku Hrvatsku postavlja članstvo u NATO. Rješenje je pronađeno u zadržavanju nukleusa ili minimalne razine potrebnih sposobnosti kako bi se omogućilo njihovo narastanje u slučaju potreba ili sa povećanjem dostupnosti financijskih sredstava povećanjem proračuna i ekonomskog rasta zemlje. Najbolja ilustracija navedenog pristupa su programi nabave samohodne haubice PzH 2000 i helikoptera Kiowa, čime se značajno povećava razina sposobnosti ali i tehnološki nivo OS HR, ali i omogućava razvoj svih elemenata sposobnosti koje u slučaju potrebe omogućavaju brzo narastanje snaga jer osnove u obučenim ljudima, konceptu i doktrini uporabe već postoje.

Kompetentno sagledavanje i analiza vojnih izdataka Republike Hrvatske nije moguća ako se ne uzme u obzir i članstvo RH u NATO savezu. Kao članica NATO Republika Hrvatska može računati na mehanizam kolektivne obrane, čime se uz manje financijske izdatke postiže veća razina sigurnosti. Sa druge strane članstvo u NATO postavlja i određene obveze u pogledu visine vojnih izdataka ali i razvoja sposobnosti.

Strateški koncept NATO daje smjernice u pogledu visine i strukture vojnih izdataka. Članice saveza su se usuglasile da ciljana razina vojnih izdataka bude 2% BDP, cilj koji nije lako ostvariti imajući u vidu osobito ekonomsko financijsku krizu u Republici Hrvatskoj. Druga važna smjernica NATO je struktura vojnih izdataka kako bi se postignuo balansirani razvoj sposobnosti.  Preporuka NATO je da se 50% izdataka koristi za ljudstvo,  30% za operativne troškove i 20% za modernizaciju. Financijski plan MORH za 2014.g. ipak pokazuje da je RH dosta udaljena od tog cilja. U strukturi financijskog plana za 2014.g. 68,2%  su troškovi osoblja, 21,82% operativni troškovi a samo 9,98% se odnosi na troškove opremanja i modernizacije.

Navedena struktura posljedica je činjenice da su na kratki rok troškovi osoblja fiksni, dok su troškovi modernizacija varijabilni, odnosno moguće ih je lako mijenjati odustajanjem od nabave (osim u slučaju već potpisanih ugovora).  Vojni izdaci kao kategorija su osjetljivi na brze promjene i fluktuacije, naglo smanjenje proračuna dovodi do prikazane neravnoteže vojnih izdataka i potrebno je znatno više vremena kako bi se doveo do ravnoteže, da li smanjenjem osoblja ili povećanjem vojnih izdataka, odnosno kombinacijom ovih mjera. U svakom slučaju, sugerirana struktura vojnih izdataka ne predstavlja samo savezničku obvezu već i optimalnu strukturu kojoj bi OS RH trebale težiti.

Znatno je teže postići ciljanu razinu vojnih izdataka od 2% BDP. Međutim, prije usporedbe vojnih izdataka RH sa ostalim članicama NATO potrebno je ukazati na metodološke razlike u tretiranju vojnih izdataka u nacionalno računovodstvenom sustavu i prema NATO metodologiji. U Republici Hrvatskoj vojnim izdacima smatraju se izdaci Ministarstva obrane iskazani u godišnjem proračunu. Međutim, prema NATO metodologiji vojni izdaci su definirani prema svojoj prirodi. Svi izdaci vojne prirode neovisno o nacionalnom izvoru financiranja (bilo koje ministarstvo) tretiraju se kao vojni izdaci. I obrnuto, svi izdaci ministarstva obrane nisu vojni izdaci. Najbolji primjer za prvo su vojne mirovine koje su prema NATO metodologiji vojni izdaci, dok se u RH financiraju iz sustava mirovinskog osiguranja i državnog proračuna. Sa druge strane, troškovi protupožarne sezone iako se financiraju iz proračuna MORH ne spadaju u vojne izdatke.

Navedene rezultira značajnim razlikama u visini vojnih izdataka. Prema NATO metodologiji vojni izdaci u RH za 2014.g. iznose 4,6 mlrd. Kn u odnosu na 4,4 milijarde kuna koliko je iznosio financijski plan Ministarstva obrane. Sa 1,4% učešća vojnih izdataka u BDP Republika Hrvatska je bila na 12. mjestu, dakle blizu polovine svih članica Saveza, a procjena za 2015.g. ostaje na istoj razini, iako će u konačnici taj podatak ovisiti i o kretanju BDP.  Sa 1,4% vojnih izdataka RH se nalazi za 0,1 postotni poen ispod prosjeka za europski dio NATO koji iznosi 1,5%, dok ako u izračun prosjeka uključimo SAD i Kanadu on iznosi 2,5%. Uzrok je visoka stopa izdvajanja za obranu u SAD na razini od 3,8% od BDP u 2014.g. Inače, ciljanu razinu od 2% od BDP u NATO su realizirale samo četiri zemlje (SAD, Estonija, Grčka i V. Britanija). Najmanje za obranu, sa 0,9% od BDP izdvajaju Mađarska, Latvija, Litva i Španjolska dok još četiri zemlje imaju izdatke za obranu na razini od 1% od BDP.

Nemogućnost dostizanja ciljane razine izdvajanja za obranu u odnosu na BDP leži u ekonomsko financijskoj krizi ali i činjenici da su izdaci za obranu dio nacionalne politike svake članice, a time i u konkurenciji s ostalim vidovima javnih izdataka. Kako je u konačnici svaka odluka o javnim izdacima političke prirode i u funkciji ciljeva nositelja javne vlasti u situaciji kada zemlja nije suočena sa značajnim sigurnosnim izazovima prevagu odnose ostali vidovi javnih izdataka, prije svega socijalni izdaci. Pogoršanje sigurnosnog okružja i novi sigurnosni izazovi Savezu koji nameće Rusija, kao i nestabilnost Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku  dovode do povećanog pritiska za povećanjem vojnih izdataka pred sve zemlje članice NATO-a.

Za Republiku Hrvatsku ključno je da se zaustavi trend pada vojnih izdataka u 2016.g. i da se prema mogućnostima ostvari makar minimalan rast u narednom razdoblju. U velikoj mjeri to će ovisiti o daljnjem ekonomskom rastu koji može generirati više vojne izdatke i pod istom razinom učešće u BDP. Nositelji vlasti moraju donijeti odluku o razini prioriteta koji uživaju vojni izdaci i o eventualnom približavanju NATO ciljanoj stopi izdvajanja što bi potvrdilo kredibilitet RH kao članice Saveza.

Vojni planeri moraju razumjeti ograničenja koja pred oružane snage postavlja ekonomsko financijska situacija u društvu. Dok se ne realizira značajniji ekonomski rast i porast BDP povećanje vojnih izdataka moglo bi destabilizirati čitav proračun, osobito komponente socijalne politike. Izdaci za obranu ne smiju ugroziti sigurnost države.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)