Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u intervju za prestižni Defense News odgovarala je i na pitanja vezana uz borbeno zrakoplovstvo. Tom je prigodom izrekla nekoliko bitnih i važnih napomena:

– Republika Hrvatska treba novi zapadni tip borbenog zrakoplova;
– raspraviti na nacionalnoj razini umjesto da odluku donese jedan čovjek;
– najjeftinija ponuda nije i najbolja ponuda;
– kakav tip obuke nudi proizvođač, koji su dodatni aspekti ponude, a korisni za RH;
– odluka treba biti donesena do konca 2017. godine.

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i ministar obrane Damir Krstičević vrlo su jasno u nekoliko navrata rekli kako Republika Hrvatska treba borbeno zrakoplovstvo, odnosno novi tip borbenog zrakoplova nakon MiGa-21. Također, koordinirano djeluju i imaju istovjetna stajališta kad je u pitanju nacionalni konsenzus po pitanju nabave borbenog zrakoplova. Odnosno, ovdje je riječ o nacionalnoj razini promišljanja problema, generacijskoj obvezi svih vlada RH u idućih 30-40 godina. Stoga, nužno je postići nacionalni konsenzus svih političkih stranaka po ovome pitanju. Dakle, nema prijelaznih rješenja za nabavu aviona. Sad se nabavlja avion kao dugoročno rješenje. Predsjednica naglašava kako najjeftinija ponuda ne mora biti i najbolja ponuda čime definitivno daje do znanja kako Republika Hrvatska ne traži “stare krame” proizvedene prije 30-35 godina.

Što bi dobila takvom nabavom, bolje je ni ne spominjati, a u što se svatko može uvjeriti kod Rumunja i njihove nabave polovnih portugalskih F-16 starih skoro 35 godina po ukupnoj cijeni od približno milijardu eura i to: 180 milijuna EUR samo avioni, 460 milijuna (obuka, inicijalni paket pričuvnih dijelova, naoružanje i dokumentacija ), više od 100 milijuna EUR (samo su radovi za produženje piste sa 2.5 na 2.8 km u bazi Fetesti uz izgradnju hangara koštali 30 milijuna EUR, prilagodba infrastrukture u Fetestiju i još jednoj bazi oko 70 milijuna EUR) dok se ne postigne potpuna integracija u OS Rumunjske trebat će puno više, svakako i 50 milijuna EUR (nadogradnja softvera itd) za punu operativnu sposobnost. Naravno, treba dodati kako su operativni troškovi tako starog aviona između 15-20.000 USD po satu. Što je dobilo rumunjsko gospodarstvo? Apsolutno ništa. Plaćanje je tek posebna priča, sve unaprijed!

Dakle, Rumunjska će “ulupati” između 1,6-1,8 milijardi EUR za ukupno 24 F-16 (traži još 12 zrakoplova) koji će je služiti samo 15 godina. Što nakon toga? Ove neće moći ni prodati, jer više neće biti u letnom stanju u dobi od 50 godina.

Također, najjeftinija ponuda ne znači i dugoročno najjeftiniju opciju s obzirom na cjeloživotni vijek aviona i njegove operativne troškove tijekom 30 godina. Važno je naglasiti kako je obuka i trenaža pilota itekako važna, pa se njezini modeli koje nudi proizvođač također stavljaju pod povećalo s obzirom na interoperabilnost i manje troškove ako zemlje korisnice jednog tipa aviona mogu zajedno raditi na obuci pilota, a osobito održavanju i nabavi pričuvnih dijelova. S takvim konceptom “pooling and sharing” značajno se smanjuju i operativni troškovi. Također, jedan od elemenata ponude, a da nije cijena jest i industrijska suradnja, odnosno što RH gospodarstvo može dobiti ovim projektom. Razumljivo je da se odluka očekuje do kraja iduće godine, jer se radi o velikom državnom projektu, potrebna je dobra i kvalitetna priprema, rasprava u društvu i nacionalni konsenzus. Pripremne radnje kreću već sredinom proljeća 2017. kada se završi s izradom dokumenata vezanih uz Strategiju nacionalne sigurnosti i Domovinsku sigurnost.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)