Jedanaest preostalih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior iz projekta opremanja Oružanih snaga RH izvidničko-borbenim helikopterima kroz potporu Vlade i Oružanih snaga SAD-a dopremljeno je rano jutros, u subotu 3. prosinca 2016. u 93. zrakoplovnu bazu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) u vojarnu Zemunik.

Uz ranije isporučenih pet helikoptera krajem srpnja ove godine današnjom pošiljkom završena je isporuka svih 16 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior kojima će biti opremljena Eskadrile helikoptera u bazi Zemunik.

I ovoga puta helikopteri, pričuvni dijelovi i oprema stigli su američkim avionom C-5 Galaxi, a odmah po slijetanju C-5 u Zemunik pristupilo se iskrcaju, te pripremnim radnjama oko carinjenja, evidentiranja, skladištenja i primopredaje pristigle tehnike, naoružanja i opreme.

Helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, koji će biti u sastavu Eskadrile helikoptera 93. zrakoplovne baze, proizvedeni su u razdoblju od 2010. do 2012., a u operativnu upotrebu uvedeni su između 2012. i 2015. godine. U sastav HRZ i PZO-a dolaze sa standardnim kompletom naoružanja, optičko-elektroničkim senzorima te radio komunikacijskom i navigacijskom opremom.

Međutim, projekt ne ide glatko i bez problema, a kao što to često biva u OSRH prvi i glavni razlog je nedostatak financija. Prvi problem je vezan uz obuku letačkih posada. Da pojednostavimo, US Army je ponudila model obuke prema kojem bi svi kandidati trebali proći jednaki proces obuke i preobuke bez obzira na dosadašnje iskustvo i sate naleta na helikopterima unutar HRZ i PZO.

Takav model se primjenjuje u američkoj vojsci. Međutim, kako uvijek imamo “hrvatska rješenja” nama to ne odgovara, štedi se, pa se misli kako ne treba na isti način i jednako dugo obučavati pilote sa 500 ili 1000 sati naleta. Amerikanci kažu OK, ako želite obuku kakvu vi smatrate dobrom i primjerenom možete potražiti pomoć izvan sustava američke vojske, odnosno sklopite ugovor sa privatnim ugovarateljima. Njima možete sugerirati što bi i kako bi, kod nas to ne možete na taj način. Dakle, prilično jasno je da OSRH improviziraju zbog nedostatka financija.

Drugo, takozvana “disco kugla” – MMS – Mast Mounted Sight (sustav senzora smješten unutar okruglog kućišta iznad glavčine rotora) na OH-58D i njezino održavanje. I tu se povela priča kako će se radi ušteda ona održavati unutar HRZ i PZO. Amerikanci se čude i savjetuju kako to baš i nije najbolje rješenje, jer ako oni sa nekoliko stotina Kiowa nisu vidjeli uštede i efikasnost u održavanju “disco kugle” kod sebe, kako bi HRZ i PZO sa 16 letjelica to mogao izvesti.

Popunjavanje eskadrile letačkim i tehničkim osobljem je posebna priča, sa transportnih helikoptera Mi8/17MTV zovu pilote ( neki su pred polaganjem za kapetana) na preobuku za Kiowe, a sama Eskadrila transportnih helikoptera nema dovoljno ljudi za držanje medicinskih letova i ostale zadaće. Ista ili lošija situacija je sa tehničkim osobljem.

Naoružanje za Kiowe? Nevođena raketna zrna koja se rasipaju u nemilost kad se ispale sa helikoptera (nema kuta,  nema brzine i nestabilnost po pravcu), a usto vjetar ne treba ni spominjati. Neko drugo naoružanje? Pa nema ga, Hellfire se niti ne spominje već se traže njegovi imitatatori za vježbu. Ne treba niti reći da su i Amerikanci bili u čudu kad su shvatili da RH ne nabavlja Hellfire za Kiowe.

Zaključno, sustav se krpa i pokriva s onim što ima. RH je dobila 16 helikoptera ovog tipa za 10% stvarne cijene. Ako je već tako dobro prošla s cijenom, onda je barem mogla uložiti dostatna sredstva za potpunu obuku letačkih posada i održavanje helikoptera. Nažalost, to do sada nije učinjeno. Svaka sposobnost košta unatoč donacijama.

Foto: HRZ i PZO/ I. Knezović

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)