Opstanak vojnog programa u ĐĐSV mora biti strateški interes hrvatske države

Datum objave:

20.03.2012

Datum posljednje izmjene:

21.03.2012

Posljednjih je tjedana najavljeno nekoliko mjera hrvatskog obrambenog sustava koje bi se posljedično mogle odraziti na budućnost poslovanja tvrtke "Đuro Đaković-Specijalna vozila" iz Slavonskog Broda. Naime, ove godine završava proizvodnja borbenih oklopnih vozila AMV za potrebe hrvatskih oružanih snaga, a iz MORH-a je potvrđeno kako se razmišlja da 40-50 vozila zadnjeg kontingenta isporuke namjenjenih Hrvatskoj vojsci budu prodana na treća tržišta.

Spomenuti razlozi kao i imenovanje novog ministra obrane Ante Kotromanovića, bili su dovoljni da početkom ovog tjedna u Hrvatsku stigne i visoko izaslanstvo finske Patrije koja sa slavonskobrodskom tvrtkom čini konzorcij u proizvodnji oklopnih vozila za potrebe Hrvatske vojske. Konzorcij Patrija-ĐĐSV je sa partnerima iz MORH-a i Ministarstva gospodarstva održalo sastanak 20.ožujka, razmotrilo projekt isporuke oklopnih vozila Hrvatskoj vojsci i još jednom naglasilo kako će konzorcij zajedno nastupiti na trećim tržištima nakon što je ĐĐSV u potpunosti ovladao serijskom proizvodnjom oklopnih vozila AMV 8x8.

U slučaju da se uopće ne nađe neki kupac, bilo da se radi o spomenutom kontingentu ili bilo kakvoj drugoj narudžbi i sklapanju posla do konca godine, vojni program bi mogao stati. Naime, u Nacrtu Strateškog pregleda obrane piše kako bi eventualna modernizacija 15 tenkova M-84 bila moguća tek 2016., dok se do 2020.uopće ne bi razmišljalo o proizvodnji novih tenkova. Dakle, od 2013-2016. proizvodne linije bi se ugasile.


Sve gore spomenuto ukazuje da bi vojni program u tvrtki Đuro Đaković-Specijalna vozila mogao biti ozbiljno ugrožen. Ako hrvatska država ne može razumijeti strateški značaj ove tvrtke koja jedina u regiji ima vojnoindustrijski hardware, know-how kao i tehnološko znanje kojim je ovladala na najnovijem projektu proizvodnje oklopnih vozila, onda će to biti pitanje koje zadire u ugrožavanje obrambenih vojno-industrijskih kapaciteta zemlje.

Hrvatska vojska je u posljednjih deset godina ogoljena do kože, a ništa bolje joj se ne piše niti u idućih deset godina, sve pod izlikom mjera štednje i kolektivne obrane u sklopu NATO saveza. Ozbiljniji vojnoindustrijski kompleks ne postoji, a jedino čime se Hrvatska može pohvaliti jest osobna oprema vojnika domaće proizvodnje.Hrvatska jednostavno ne može ostati bez kapaciteta proizvodnje vojnih gusjeničara i točkaša.

To je strateški interes svake države, a o tome najbolje svjedoče američki i australski primjer. Naime,posljednjih je tjedana u američkom kongresu vrlo burno zbog pritiska Kongresa na oružane snage da nabave još tenkova kako ne bi došlo do gašenja proizvodne linije tvrtke General Dynamics Land Systems u mjestu Lima u državi Ohio. Australski primjer se odnosi na tvornicu Bendigo gdje je vlada odlučila uložiti 100 milijuna kuna u proizvodnju novih dijelova za oklopna vozila Bushmaster kako bi se premostilo vrijeme do proizvodnje vozila Hawkei 2016.

Možda je sada bespredmetno raspravljati o potrebi tenkovske proizvodnje u idućih pet godina dok su međunarodno političke i sigurnosne okolnosti takve kakve jesu. Ako tako jednoznačno budemo gledali, onda bi se mogli i pitati tko je prije pet godina mogao pomisliti da će se dogoditi ekonomska kriza takvih razmjera da će vojni proračuni umjesto najmanje 2 posto BDP, pasti ispod 1 posto BDP-a i da će europske zemlje odustati od nabave svih većih vojnih programa.

Hrvatska vlada mora angažirati gospodarsku diplomaciju kako sutra ne bi bilo kasno. Nužno je krenuti ponovno prema arapskim zemljama, Kuvajtu prije svega i ponovno razmotriti mogućnost tenkovske modernizacije. Uz suradnju sa SAD-om potencirati značaj i razinu tehnološke osposobljenosti tvrtke ĐĐSV u modernizaciji nekoliko tisuća iračkih tenkova. Teško bi se bilo prisjetiti koliko europskih tvrtki danas ima mogućnost modernizacije ruskih tenkova, a da istovremeno rade tehnološki najnaprednija oklopna vozila na točkovima kao što to čini ĐĐSV. U svemu tome, hrvatska država mora biti puno aktivnija nego što je danas.

Potrebno je sa konzorcijem razmotriti trenutne svjetske potrebe za oklopnim vozilima na tržištima, prije svega na tržištima Azije i pokrenuti diplomaciju u tome smjeru.

Mogućnost za poslovni uspjeh postoji,  malo je vremena ostalo za konkretne akcije, ali sasvim dovoljno da ĐĐSV osigura poslovanje na duge staze.

Tagovi