Nema više nikakvih sumnji kako je zauzimanje i stavljanje pod kontrolu zračnih luka na Krimu dio razrađenog scanarija ruskog političkog i vojnog vrha. Dva su cilja; spriječiti ukrajinske snage da zračnim putem ojačaju snage sigurnosti na Krimu lojalne službenom Kijevu, a drugi je cilj osigurati kontrolu nad zračnim lukama kako bi se Moskvi omogućilo brzo i nesmetano dopremanje snaga sa zapada Rusije. U isto vrijeme, bivši pripadnici specijalne postrojbe Berkut, koju je Kijev raspustio zbog zločina na Majdanu, podržavaju rusku politiku na Krimu i blokiraju sve važnije prometnice koje dolaze na Krimski poluotok. Izoliranjem i kontrolom ključnih prometnih čvorišta u i iz Krima, Rusi mogu bolje upravljati događajima, dok će s druge strane spriječiti bilo kakvu snažniju intervenciju poslanu iz Kijeva. Sve podsjeća na šahovsku ploču na kojoj se pomno vuku pažljivo planirani potezi i zauzimaju pozicije, ali ne pred početak rata već pred početak teških pregovora oko statusa Krimskog poluotoka, njegovog ostanka u Ukrajini ali pod kojim uvjetima i kakvoj vrsti autonomije. Ruske su snage ojačale svoje prisustvo sa približno 2000 vojnika u posljednjih nekoliko dana, jer su avioni Iljušin Il-76 13 puta sletjeli u zračnu bazu Gvardeyskaya pod kontrolom Rusa u blizini Simferopola. Svaki od aviona može prevesti do 150 osoba. Prema sporazumu sa Ukrajinom iz 2010. Rusija može stacionirati do 25000 vojnika na Krimskom poluotoku, 388 plovila i 161 zrakoplov. Unatoč katastrofičnim najavama medija, ostala područja u Ukrajini su ostala izvan sukoba i napetosti, a neće ih po svemu sudeći niti biti.