U vrijeme velike financijske krize, vlade zemalja članica NATO saveza suočile su se s teškim izborom. Za većinu članica NATO saveza, to je značilo brzo traženje rješenja za uravnoteženje proračuna smanjenjem javne potrošnje što neizbježno utječe i na smanjenje obrambenih proračuna. Na summitu u Lisabonu u studenom 2010, saveznici su zajednički reagirali na učinke ove krize pokrenuvši reformske procesu unutar NATO saveza, ne samo zbog mjera štednje i smanjenja vojnih proračuna, već zbog činjenice da se NATO trebao modernizirati i postati što efikasniji i učinkovitiji u svom djelovanju. Svatko unutar političkih i vojnih struktura NATO saveza morao je težiti takvim ciljevima, a to je značilo da se mora postići veća vrijednost za novac. Reforma zapovjedne vojne strukture Struktura NATO zapovjedništva je okosnica Saveza. Ona omogućuje provedbu političkih odluka vojnim sredstvima, osiguravajući zapovijedanje i kontrolu NATO-ovih vojnih operacija, misija i aktivnosti. Kao takva, struktura  podupire vjerodostojnost Sjevernoatlantskog ugovora. Zapovjedna struktura je temeljito revidirana s ciljem da bude što učinkovitija, dostupna i pouzdana. U lipnju 2011, ministri obrane su se složili s revidiranjem zapovjedne struktrure smanjujući je brojčano za jednu trećinu i to sa 13.000 pripadnika na 8800 pripadnika. Osim ovih smanjenja, tu je i novi naglasak na razmještanju zapovjedništva. Oba združena zapovjedništva u Brunssumu i Napulju (“joint” podrazumijeva sudjelovanje svih triju komponenti vojnih snagaa: kopnena, zračna i mornarička), te zračna operativna središta (u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj) mogu se razmjestiti po potrebi u svrhu vježbovnih aktivnosti NATO snaga ili kao podrška operacijama Saveza na određenom području. Nova struktura također stavlja veći naglasak na sposobnost zapovjedanja i kontrole nacionalnih zapovjedništava i strukturu snaga NATO saveza pri generiranju snaga koje bi bile na raspolaganju za moguće operacije.NATO savez mora biti sposoban učinkovito zapovjedati dvjema glavnim združenim operacijama (kao što je NATO-operacija u Afganistanu) i sa šest manjih operacija (kao što su operacije Active Endeavour na Mediteranu) u bilo kojem trenutku. Osim triju glavnih zadaća Saveza – kolektivna obrana, upravljanje krizama i zajednička sigurnost – koje su istaknute 2010.kao dio strateškog koncepta, reforma zapovjedne strukture također uzima u obzir nove zahtjeve kao što su raketna obrana i civilno-vojno planiranje. Nova zapovjedna struktura NATO saveza trebala bi postići inicijalnu operativnu sposobnost do konca 2013., a u potpunosti će se implemantirati do kraja 2015. Reforma NATO agencija NATO agencije zapošljavaju 6.000 ljudi koji rade u sedam zemalja s ukupnim opsegom poslovanja od preko 10 milijardi eura u 2010. One su neophodne za NATO savez, pružaju ključnu potporu u svakodnevnom poslovanju, uključujući i operacije poput afganistanske, a važne su i pri upravljanju procesom  nabave kritičnih sposobnosti za NATO savez.Agencije NATO-a se udružuju i racionaliziraju kako bi se poboljšala učinkovitost i djelotvornost u isporuci sposobnosti i usluga, te kako bi se postigla  veća sinergija između sličnih funkcija i povećanje transparentnosti i odgovornosti. Detaljan plan provedbe reformi je odobren u lipnju 2011. i značajni koraci su poduzeti kako bi se funkcije i poslovi većine od ukupno 14 agencija transferirali u tri nove agencije koje će se usredotočiti na komunikacije i informacije, potporu i nabavu. Očekuje se kako će Sjevernoatlantsko vijeće u lipnju 2012.potvrditi novu strukturu agencija.Za sve vrijeme dok reforme idu naprijed, ostvarivanje specifičnih potreba multinacionalnih programa se jamči u potpunosti tijekom cijelog procesa, te pružanje usluga osobito tamo gdje su operacije u pitanju. Uštede koje proizlaze iz reforme trebale bi biti 20 posto od u odnosu na ranije troškove. S obzirom na razinu procijenjenih tranzicijskih troškova, dodatne uštede će postati vidljive nakon dužeg vremena kao što je slučaj sa svim takvim reformama. Integracija struktura uključenih u upravljanje krizama Postupci upravljanja u kriznim situacijama unutar Saveza su su racionalizirani tijekom 2011. što se pokazalo učinkovitim za vrijeme libijske krize. Nakon lisabonskog summita uvedene su nove metode rada, učinkovitiji, integrirani pristup, koji odražava predanost NATO-a sveobuhvatnom pristupu upravljanja kriznim situacijama. Dva komplementarna elementa civilnog upravljanja krizama formirani su unutar NATO-a: Civilno-vojno planiranje i Odjel potpore sa međunarodnim osobljem u sklopu briselskog sjedišta NATO saveza. Spomenuti elementi podržavaju analizu, planiranje i vođenje operacija, ubrizgavaju civilnu dimenziju u faze planiranja, osiguravaju da pogledi i stajališta drugih sudionika budu razmotrena, te da postoji potrebna interakcija kroz cijeli spektar krize.  Osim toga, NATO civilna i vojna tijela napreduju u adaptaciji relevantnih procedura u planiranju. Reforme stožera Unatoč promjeni prioriteta i stvarnim proračunskim pritiscima, u tijeku su napori za modernizaciju i pojednostavljenje radnih procedura u sjedištu NATO saveza. Glavni koraci su poduzeti kako bi se smanjila struktura Odbora i kako bi se poboljšala razmjena informacija. Međunarodno civilno i vojno osoblje koje radi u sjedištu NATO saveza se razmjestilo prema području odgovornosti, što pomaže da se osigura koherentan i zajednički pristup razvoju politike i  provedbe ciljeva Saveza. U sklopu tih promjena, međunarodnog Osoblje se razvija s ciljem pouzdanije i fleksibilnije radne snage snažno usmjereno na prioritetna područja NATO-a. Sve su to promjene koje će biti dovršene do inauguracije novog sjedišta Saveza tijekom 2016. Modernizacija sposobnosti Kriza u Libiji, jasno je pokazala važnost održavanja modernih sposobnosti u nepredvidivom sigurnosnom okruženju. Međutim, trenutna gospodarska klima, smanjeni obrambeni proračuni  i jaz između SAD i ostalih saveznika, po pitanju izdvajanja za opremanje i modernizaciju vojnih snaga ključnim sposobnostima, koji je sve veći, natjerao je NATO na zaustavljanje tog trenda pomoću koncepta “Smart Defense”. NATO će nastaviti postavljati prioritete Saveza kad su u pitanju ključne sposobnosti, postaviti će ciljeve snaga i procijeniti kako i gdje saveznici koriste svoje resurse kako bi im se osigurala maksimalna vrijednost za novac.   Utjecaj ekonomske krize na obrambenu potrošnju i sposobnosti Posljedice sadašnje gospodarske krize na vojnu potrošnju su značajne. U 2011, godišnji rashodi za obranu 18 od 28 saveznika bili su niži nego 2008.  Daljnje smanjenje se najavljuje i može se očekivati u vrijeme kada je potrošnja za obranu u većini zemelja izvan NATO saveza u porastu. Saveznici će i dalje nastaviti transformaciju svojih snaga kako bi bili u mogućnosti odgovoriti na moguće prijetnje moderniziranim i reorganiziranim snagama koje moraju biti razmjestive, održive, i interoperabilne. Saveznici su suglasni da to zahtijeva adekvatno izdvajanje u proračunu. Međutim,  rezovi vojnih proračuna doveli su do značajne odgode ili otkaza glavnih projekata nabave u mnogim zemljama, te time doveli u pitanje modernizaciju i transformaciju snaga. Došlo je i do smanjenja obuke, veliki broj članica reducira broj zaposlenih u obrambenom sektoru, smanjuju se plaće i naknade. Savez još uvijek zadržava dovoljno snage i sposobnosti.Međutim, ovakva procjena se temelji na pretjeranom oslanjanju na nekoliko država članica, posebno  na SAD. Zabrinutost zbog nepružanja odgovarajućih razina nekih sposobnosti tijekom nedavnih operacija donijeli su ovu neravnotežu u središte razmatranja. U desetljeću od 2001, Sjedinjene Američke Države su imale udio ukupnih rashoda unutar Saveza u razini povećan sa 63 na 77 posto, dok su ga ostale članice smanjile za 5,7 posto. Obrambeni proračun od 2 posto BDP-a ostvaren je samo u tri zemlje članice unatoč tomu što je to bila preporučena vrijednost Saveza koju su dogovorile sve zemlje članice. Čak petnaest članica Saveza troši manje od 1,5 % BDP-a. Samo osam članica će izdvojiti 20 posto ili više od vojnog proračuna za modernizaciju i opremanje snaga što je također dogovorena i preporučena vrijednost članica. Njih šest će potrošiti i  manje od 10 posto za iste svrhe. Većina saveznika se suočava s poteškoćama balansiranja između kratkoročnih obveza i dugoročnih investicijskih troškova  u svjetlu smanjenja proračuna za obranu i povećanja izdataka za tekuće poslovanje, jer je oprema sve starija i lošije kvalitete pa su nužna veća izdvajanja za njezino održavanje. Ako se to ne čini, onda nema obuke i gube se, te slabe razne vojne sposobnosti. “Smart Defense” “Kako bi se riješili svi gore spomenuti problemi, potreban je novi pristup. U 2011, NATO je počeo energično provoditi novi način stjecanja i održavanja sposobnosti, poznatiji pod nazivom “Smart Defense”. Riječ je o konceptu izgradnje veće sigurnosti – ne sa više sredstava, ali s većom suradnjom i  usklađenim naporima. Potrebno je postaviti prioritete vojnih sposobnosti i tražiti multinacionalna rješenja za zajedničke probleme. Na summitu u Lisabonu 2010, saveznici su se dogovorili da usredotoče svoje investicije na 11 područja, uključujući raketnu obranu, borbu protiv improvizirnih eksplozivnih naprava na cesti, medicinsku potporu, zapovijedanje i kontrolu, obavještjno prikupljenje podataka i nadzor. Specijalizacija sposobnosti je osjetljiva, jer se dotiče suverenosti i oslanja na pomoć drugih u sposobnostima koje nemate, ali u stvarnosti je bitan alat koji članice trebaju uvježbavati i kontinuirano usavršavati. Ključ je u savezničkom koordiniranju. Na primjer, sposobnosti traganja i spašavanja, onemogućavanju djelovanja neprijateljske PZO, nadolijevanje gorivom u zraku, rano upozorenje nadolazećih projektila, prikupljanje obavještajnih informacija i napadi s bespilotnih platformi u  najvećoj mjeri ovise o doprinosu SAD-a koji osigurava 75 posto spomenutih sposobnosti. Umjesto da se provode isključivo nacionalna rješenja u stvaranju vojnih sposobnosti , saveznici su odlučili tražiti multinacionalna rješenja gdje god je to učinkovito i ekonomično. Ministri su se složili o potrebi da se dostavi niz važnih multinacionalnih projekata do summita 2012. u Chicagu. “Smart Defense” treba osigurati dugoročnu viziju za novi način ostvarenja vojnih sposobnosti Saveza. NATO ne počinje od nule. Strateški zračni prijevoz  okuplja dvanaest članica koji su podijeli troškove nabave C-17.Na taj način zajedno, oni su stekli važnu sposobnost koju članice saveza nisu mogle ostvariti pojedinačno zbog visokih troškova. I balistički proturaketni program omogućuje nacionalnim sustavima da rade zajedno pod zapovjedništvom NATO-a i podijele upozorenje o opasnosti od nadolazeće rakete.Izvor: Dijelovi Godišnjeg izvješća za 2011. Glavnog tajnika NATO saveza – The Secretary General’s Annual Report 2011