U travnju 2007. tadašnji pomočnik ministra obrane za upravljanje ljudskim resursima Željko Goršić, na pitanje koja su zvanja trenutačno deficitarna u MO-u i OS-u i hoće li se ona stimulirati nekakvim beneficijama, je odgovorio:  Zvanja koja su trenutačno deficitarna u MO-u i OS-u su dipl. ing. strojarstva, brodostrojarstva, elektrotehnike (smjerovi elektronika i energetika), računarstva, građevine, informatike, pomorskog prometa (smjer nautika), dipl. pravnik, doktori medicine. I na kadrovskom savjetu MO-a 27. veljače 2007. raspravljalo se o toj problematici, odnosno o stanju deficitarnih struka u MO-u i OSRH-u. U svrhu rješenja deficitarnosti, u postupku je iznalaženje modela stimuliranja svih deficitarnih struka, a jedan od načina je i izmjena Pravilnika o dodacima na plaću koji će stimulirati u smislu uspješnog pribavljanja osoblja deficitarnih zvanja kao i njihov ostanak u OSRH. Od tada do danas prošlo je više od šest godina, vrijeme kao da je stalo, jer bi odgovor nažalost bio isti kao i tada. I ne samo to, još tada je DPR-om bio propisan koncept jedinstvenog upravljanja ljudskim resursima koji do danas nije zaživio što su dužnosnici MORH-a priznali u novom Strategijskom pregledu obrane. Implementaciju Koncepta upravljanja osobljem trebalo je početi do 30. rujna 2007. Vođenje i planiranje karijere časnika i dočasnika najveća je boljka personalnog sustava već više od petnaest godina. Naime, nisu rijetki slučajevi da časnici u čije se školovanje ulagalo odlaze iz sustava, dok je drugima taj nedostatak ograničavajući uvjet za daljnje napredovanje. Primjerice, što se događa sa hrvatskim vojnim izaslanicima nakon povratka s dužnosti? Radi se o sudionicima Domovinskog rata, ljudima širokih pogleda na svijet, sa međunarodnim i diplomatskim iskustvom u radu, mnogi su od njih magistrirali i doktorirali na međunarodnim vojnim pitanjima. Nitko od njih ne zna što ga čeka nakon završetka mandata. Tri su opcije, “snađi se druže”, mirovina ili prihvati dužnost koja nema nikakvu dodanu vrijednost u profesionalnom razvoju, naprotiv vodi unatrag. Može li hrvatski časnik znati kako će ići njegova vojnička karijera do izlaska iz sustava je pitanje na koje nema odgovora. Gdje je nestao čovjek svih ovih godina u razmatranjima onih koji vode obrambeni sustav? U Strategijskom pregledu obrane se navodi kako će se upravljanje civilnim i vojnim osobljem poboljšati uvođenjem dugoročnog personalnog planiranja utemeljenog na realno raspoloživim financijskim resursima. Dakle, bez zadrške se naglašava kako će se upravljanje poboljšati, ali pritom se spominju financijska ograničenja. Sudeći prema projekcijama vojnog proračuna, od toga osim hrpe riječi opet neće biti ništa. Sve to slušali smo i prije deset godina. Iz područja personalne potpore do sada nije bio predviđen ni jedan projekt sa pripadajućim troškovima, jer samo ulaganje za potrebe pripadnika obrambenog sustava može jamčiti zadržavanje i privlačenje kvalitetnog, kvalificiranog i motiviranog osoblja.Prije svega riječ je o stambenoj problematici. Dakle, da rezimiramo: već sedam godina nije uspostavljen jedinstven sustav upravljanja osobljem koji omogućuje učinkovito ispunjavanje zadaća organizacije i pružanja prilike za daljnji razvoj, u strukturi osoblja, unatoč značajnom smanjenju u proteklom desetljeću, prevelik je broj časnika i državnih službenika i namještenika, neodgovarajući je razmjer unutar dočasničkih činova, dok je očit nedostatak vojnika. Nije postignuto pomlađivanje djelatnoga vojnog sastava. Suspendirana je obveza služenja vojnog roka i uspostavljen novi model vojnog osposobljavanja (dragovoljni ročnici), ali je njihov broj manji od predviđenog (od predviđenih 2000, kroz obuku godišnje prolazi 800 dragovoljnih ročnika). Kategorije pričuvnika nisu uspostavljene. Sve u svemu personalna potpora nije na zadovoljavajućoj razini te ne omogućuje primjerenu razinu kvalitete života niti osigurava poticajnu organizacijsku klimu, potrebnu za pridobivanje, odabir i zadržavanje najkvalitetnijeg osoblja. Upućivanje u međunarodne operacije i na dužnosti izvan Republike Hrvatske je temeljeno na načelu dragovoljnosti, što je činilo potencijalnu zapreku konstituiranju dovoljno kvalitetnoga nacionalnog kontingenta snaga. Nažalost, Stretegijski pregled obrane ne daje nikakva rješanja ili konkretna poboljšanja. Kad je riječ o personalnoj politici, sve je u njemu uopćeno i kondicionalno, pa se ima dojam kako je opet riječ o nekakvom popisu želja bez konkretnog učinka u budućnosti.