Na obje adrese u EU i u sjedištu Sjevernoatlantskog saveza dolazak američkog predsjednika Donalda Trumpa dočekan je sa zebnjom. Donald Tusk, a ni Jean Claude Juncker nisu znali što ih na razgovoru čeka. Na kraju sve je ispalo zadovoljavajuće. Europski čelnici su nakon sastanka ustvrdili kako su razgovori bili ugodni, složili su se oko sigurnosti, no Tusk je kazao kako nije siguran do koje se mjere razumiju kada je riječ o trgovini ili klimatskim promjenama. No, Glavni tajnik NATO –a Jens Stoltenberg i Donald Trump jako su se dobro razumjeli. Unatoč prvotnoj zebnji razloga za strah i nedoumice nije bilo jer je zapravo sve bilo predvidljivo. No, ovaj sastanak bio je jako važan za Hrvatsku

Znalo se kako Trump neće propustiti priliku spočitnuti svojim europskim saveznicima na nedostatnoj potrošnji za obrambena pitanja. Tu je Trump sasvim u pravu; ne može se biti sigurniji, integriraniji, a trošiti manje novca. No, riječ je tu o dva različita koncepta i shvaćanja kako braniti vlastite granice. Dok Europljani sjede mirno u svojim domovima, Amerikanci i Britanci drže kako se njihove zemlje brane puno dalje. Kada problemi dođu  granica, tada je već kasno. Stoga su diplomati ususret velikog sastanka u sjedištu NATO –a govorkali kako Francuzi i Nijemci nisu baš oduševljeni rješenjem po kojem sve NATO članice postaju dio anti ISIS koalicije. Na kraju su ipak pristali.

Američki je predsjednik vrlo jasno članicama Saveza iznio prioritete; borba protiv međunarodnog terorizma, i jačanje Saveza kroz odgovornije ponašanje članica u financijskom dijelu.  Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na najbolji je način iskoristila svoje sudjelovanje na ovom važnom skupu. I to ne kroz temu socijalnih mreža i tabloidnih medija o tome koliko je vremena provela u društvu američkoga predsjednika, već kroz ono što je govorila u ime Hrvatske na samom sastanku.  U svojoj intervenciji na zatvorenom dijelu summita, hrvatska je predsjednica naglasila važnost partnerstva sa SAD –om, predanost zajedništvu u NATO –u, ali je naglasila i probleme koji postoje u jugoistočnoj Europi, a koje trebaju partneri zajednički riješiti. Taj potez važan je najmanje zbog tri razloga. Prvo, američka administracija, pa i dobar dio europskih partnera, suočeni s velikim pitanjima ( Sjeverna Koreja, Azija, Bliski Istok…)nemaju koncentracije niti volje baviti se Balkanom. Napokon NATO smatra kako je na Balkanu posao odradio odlično, zemlje predao u ruke  njihovim političarima , pa neka sami grade svoje demokracije. Zato svako kukanje oko stanja na Balkanu u uredima najvećih može neželjeni i dosadni pop –up kojeg se nikako ne možete riješiti na ekranu. Zato je skretanje pozornosti na objektivne probleme i poziv na zajedničku akciju bilo dobro rješenje. To je posebice važno kada je riječ o Bosni i Hercegovini, susjednoj zemlji koja treba pomoć bilo da je riječ o integracijskom putu i ispunjavanju standarda, ili pak suradnji u sprječavanju međunarodnog terorizma. Drugo, američka administracija spora je popunjavanju redova novim diplomatima, posebice kada je riječ o Balkanu koji nije na listi prioriteta. Podsjećanje predsjednice da problema ima pred svim članicama stoga je od velike koristi. Treće, činjenica da je to podsjećanje za sve ostale članice napravila Hrvatska s jasnom naznakom da je problem zajednički te da se tako treba i rješavati, potvrđuje hrvatsku predanost savezništvu unutar NATO –a ali i potencijal da u procesu sređivanja Balkana bude predvodnik i operativac. Trenutno za to nitko nije pokazao ni volju, ali ni potencijal.