Egipat se ponovno nalazi na naslovnicama svjetskih medija. Jedna nogometna utakmica i sukobi nakon nje ukazuju na svu složenost situacije u toj državi. Pokazalo se kako je tranzicija iz autoritarnog režima u neki novi oblik političkog poretka poprilično zahtjevna, a posebno se to odnosi na države arapskog svijeta. Ostaci režima imaju još uvijek dovoljno moći Pokreti za promjene koji su, prije godinu dana, počeli prosvjedovati protiv stanja u pojedinim državama, doveli su taj dio svijeta do ohrabrujućih pomaka koji su vezani uz promjene nekih autoritarnih režima, te najavu drugačijih politika koje se ne bi provodile u uvjetima izvanrednog stanja. Međutim, treba isto tako reći kako su te promjene dovele do nove situacije u kojoj nositelji režima imaju slabe kapacitete za upravljanje promjenama što vodi prema još većem nezadovoljstvu građana. I ne samo to, ostaci starih režima još uvijek imaju dovoljno moći za stvaranje nereda i nasilja na različitim razinama. U tom kontekstu treba promatrati i današnju situaciju u Egiptu. Veliki prošlogodišnji prosvjedi rezultirali su rušenjem Mubaraka i odlaskom glavnih igrača iz njegove blizine. Prijelaznu vlast u državi preuzele su oružane snage i na takav razvoj situacije pristali su glavni politički akteri u državi. Svi oni složili su se s procesom mirne tranzicije koja bi omogućila postupnu primopredaju vlasti i jačanje civilnih struktura. Parlamentarni izbori nisu doveli do formiranja vlade Međutim, već nekon par mjeseci uočena je tendencija usporavanja promjena, ali i kompliciranje izbornog procesa koji je trebao dovesti do novog saziva parlamenta. Dogovoreni rokovi su pomaknuti, tako da su nezadovoljne mase ponovno izašle tijekom prošlog ljeta na ulicu kako bi upozorile vladajuće strukture na nedopustivo ponašanje. Već ti događaji ukazivali su na vrlo ograničene domete promjena, te je postalo očito kako će Egipat imati vrlo složenu tranziciju. Parlamentarni izbori, koji se uobičajeno u demokratskim političkim porecima, održavaju u jednom ili najviše dva kruga, u Egiptu su imali ukupno tri kruga i trajali su gotovo tri mjeseca što je poprilično neuobičajeno. Iako je postojala određena namjera izbornog inženjeringa, ni vrlo složena izborna pravila nisu spriječila pobjedu stranaka koje su bile veliki protivnici Mubarakova režima. U pravilu bi ovakva izborna pobjeda značila i žurno formiranje vlade, te potpuno preuzimanje vlasti. No, to se nije dogodilo u Egiptu i trenutno imamo izvršnu vlast koja se nalazi u rukama Vrhovnog vijeća oružanih snaga i vlade koju je to tijelo imenovalo, te parlament u kojemu dvotrećinsku većinu imaju oni koji su protivnici takvog rješenja u izvršnoj vlasti. U posljednje vrijeme sve su jači zahtjevi iz pobjedničkog tabora za što žurnijim prijenosom vlasti, odnosno za poštivanjem dogovorene procedure u kojoj bi se trebalo izraditi novi ustav i drugi zakoni važni za normalno funkcioniranje vlasti. Vojsci odgovara kaotično stanje Međutim, vojna vlast nastoji različim smicalicama očuvati svoje interese i interese većeg dijela onih koji su u vrijeme Mubaraka bili ključni igrači u njegovu režimu. A sve to skupa stvara veliku napetost u samom Egiptu, a rezultat takvog stanja je i posljednji događaj na stadionu u Port Saidu kad je poginulo preko 70 ljudi. Ovaj je događaj dodatno naelektrizirao atmosferu u Egiptu i ponovno na površinu izbacio mnogobrojne suprotnosti. Postavlja se pitanje u kojem će smjeru krenuti egipatska tranzicija i odgovor nije jednostavan. Međutim, čini se kako je ipak moguće iz posljednjih događaja pročitati namjeru nekih krugova (vojnih) da se stvori određena razina kaosa u državi. U takvim uvjetima više bi se pozornosti usmjeravalo prema nemirima i njihovom smirivanju nego prema drugim, puno važnijim pitanjima za budućnost Egipta.  Ukoliko se nastave nemiri, a po svemu sudeći je to realno očekivati, vojska bi ponovno mogla iskoristiti svoju moć za smirivanjem stanja, što bi sigurno odgodilo dogovorenu tranziciju. Ovakav scenario odgovara vojnim krugovima jer u njemu postižu i značajne mogućnosti za pregovore o svojem budućem statusu kod pisanja novog ustava. Možemo zaključiti kako Egipat čekaju vrlo teški dani i veliki izazovi u prevladavanju sadašnjeg stanja, a jedan od ključnih aktera ponovno će biti vojska i dijelovi sigurnosnog aparata koji mogu u potpunosti eliminirati sve ono što je postignuto u posljednjih godinu dana, uz opravadanje kako je potrebno uvesti red i poredak u vrlo nemirnoj zemlji. Čini se kako za sada izborni pobjednici nemaju baš previše razloga za veliko slavlje.   Autor: prof.dr.sc Vlatko Cvrtila