Litva će razgovorati s Norveškom u vezi nabave raketnog sustava PZO srednjeg dometa Norwegian Advanced Surface to Air Missile System (NASAMS).

Odluka o razgovorima u vezi sa nabavom sustava PZO srednjeg dometa je donesena krajem prošlog tjedna od strane Ministarstva obrane Litve.

“Mi smo odlučili otvoriti pregovore s norveškom vladom o mogućoj kupnji NASAMS sustava”, rekao je litavski ministar obrane Juozas Olekas za Baltic News Service, ali nije otkrio detalje i moguću cijenu sustava.

“Ovaj sustav može obraniti naš zračni prostor kad je u pitanju srednji domet”, rekao je ministar. “Imamo sustav PZO kratkog dometa sustava koji može doseći tri do pet kilometara, a ovaj će biti srednjeg dometa u kojem rakete lete na desetke kilometara i mogu srušiti mete na nadmorskoj visini od 15 kilometara.”

Litva jača svoje vojne kapacitete nakon ruske aneksije ukrajinskog Krima i vojnih aktivnosti Moskve u Baltičkom moru.

Baltic Times piše kako je litavski obrambeni proračun u ovoj godini 539,6 milijuna USD, a plan je njegovo povećanje za oko 166,8 milijuna USD u 2017.

Tijekom jednog od službenih posjeta Norveškoj, Oružane snage Republike Hrvatske su prikupile informacije o određenom broju paljbenih jedinica NASAMS PZO sustava srednjeg dometa koje su proglašene viškom u OS Kraljevine Norveške.

Inicijalni sastanak s predstavnicima tvrtke Kongsberg proveden je u Republici Hrvatskoj tijekom kojeg je predložena inicijalna konfiguracija sustava za potrebe OS RH razine bojne koja sadrži određeni broj paljbenih jedinica, od kojih se svaka sastoji od sustava za upravljanje paljbom, radara, dva do četiri lansera sa po šest raketa AMRAAM te određenog broja vozila i opreme za potporu.

Okvirna cijena takve konfiguracije s raketama kretala bi se između 120 i 180 milijuna USD. To je trenutno najozbiljnija opcija koja se razmatra u vezi nabave sustava PZO srednjeg dometa. Međutim, prije bilo kakve konkretizacije u vezi nabave ovakvog ili sličnog sustava PZO srednjeg dometa, potrebno je pristupiti izradi studije PZO koja bi trebala biti cjelovita i koja bi trebala ponuditi moguća rješenja, a onda bi se temeljem raspoloživih financijskih sredstava razmatrale opcije i mogući konkretni sustavi PZO.

Naime, ne treba zanemariti činjenicu kako se većina zapadnih modernih oružanih snaga smanjuje kako po svojoj brojčanoj veličini tako i gašenjem i reorganizacijom određenih sposobnosti i postrojbi. Tako postoje primjeri da se određena vojna oprema i naoružanje nalazi na tržištu po znatno povoljnijim cijenama nego što su to potpuno novi sustavi. Takvo naoružanje, iako staro desetak godina u potpunoj je operativnoj funkciji te je eventualno potrebno uz početnu, znatno nižu cijenu, podmiriti troškove modernizacije i prilagodbe, što opet u konačnici zahtjeva puno manji iznos u odnosu na potpuno novi identičan sustav.

Primjerice, Danska je prije nekoliko godina potpuno ugasila postrojbe opremljene američkim PZO sustavom HAWK, Norveška je u svoje viškove vojne opreme i naoružanja stavila određeni broj paljbenih jedinica raketnog sustava PZO NASAMS, koji je vrlo sličan američkom PZO sustavu AMRAAM. U sličnoj poziciji je i Francuska koja pak raspolaže s viškom sustava PZO Mistral. Kada bi govorili o konkretnim sustavima PZO, ovisno o njihovom dometu, možemo spomenuti sljedeće:

– Sustavi PZO malog dometa:
– domet do 4 km: topnički C-RAM, raketni sustavi Igla, Stinger, Mistral, Avenger
– domet do 8 km: raketni sustavi Roland, Rapier i RBS-70

– Sustavi PZO kratkog dometa:
– domet do 12 km: raketni sustavi ADAMS, ADATS, TOR, CROTALE, SPYDER; hibridni sustavi Tunguska i Pantsyr
– domet do 18 km: raketni sustavi BAMSE, SPYDER, SPADA

– Sustavi PZO srednjeg dometa:
raketni sustavi HAWK, MICA, NASAMS, AMRAAM…

Sustav protuzračne obrane u Oružanim snagama Republike Hrvatske trenutno je opremljen s topničkim sustavima 20 mm i 40 mm, lakim prijenosnim raketnim sustavima Strela-2M i Igla te raketnim sustavom Strela-10 CRO/M. Navedeno naoružanje u operativnoj uporabi je još od Domovinskog rata. Trocijevni topovi kalibra 20 mm namijenjeni su neposrednoj zaštiti snaga na bojištu/terenu od djelovanja iz zračnog prostora, a OSRH raspolažu sa dvije inačice; vučnom i mobilnom koja je montirana na borbenom oklopnom vozilu BOV-3 PZO.

Sukladno Dugoročnom planu razvoja OS RH, predmetni topovi 20 mm trebali bi biti proglašeni neperspektivnima za Oružane snage Republike Hrvatske zbog tehničke i tehnološke zastarjelosti. Topnički sustavi 40 mm (Bofors 40 mm L70) namijenjeni su za zaštitu snaga i objekata na bojištu/terenu.

Laki prijenosni raketni sustavi PZO Strela-2M i Igla također su namijenjeni zaštiti snaga i manjih objekata na terenu, dok je raketni sustav Strela-10 CRO namijenjen zaštiti i manevarskih postrojbi u pokretu. Velika većina ovog naoružanja nalazi se u sastavu Hrvatske kopnene vojske (HKoV), dok Hrvatska ratna mornarica na dijelu svojih brodova raspolaže oružnim sustavima koji se koriste za neposrednu zaštitu broda od djelovanja iz zračnog prostora.

Oružane snage Republike Hrvatske su ulaskom u NATO postale dio NATO integriranog sustava zračne i raketne obrane (NATO Integrated Air and Misille Defence System – NATINAMDS) te je u cilju interoperabilnosti i ispunjavanja preuzetih obveza nabavljena odgovarajuća računalna i programska oprema kako bi naše oružane snage u tom dijelu funkcionirale na identičan način kao i druge članice NATO-a. Integracijom u NATINAMDS, Oružane snage RH su sposobne prihvatiti i uvezati savezničke PZO postrojbe i osigurati njihovo integrirano djelovanje u provedbi zadaća protuzračne obrane, na identičan način kako su pojedine NATO članice uputile svoje postrojbe opremljene sustavom PATRIOT u Tursku.

Govoreći o budućnosti sustava PZO u Republici Hrvatskoj, potpuno je realno očekivati da će trenutne oružne sustave u sastavu OS RH biti potrebno djelomično ili potpuno zamijeniti modernijim sustavima naoružanja. Pritom je potrebno voditi računa o balansiranom pristupu razvoju sposobnosti i nadasve o raspoloživim financijskim sredstvima planiranim za nabavu novijih sustava PZO.

Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2015-2024. u dijelu koji govori o razvoju sposobnosti i održivosti definirano je kako će OS RH u navedenom razdoblju unaprijediti sposobnost zemaljskog PZO-a. Također u dijelu DPR-a koji govori o unapređenju obuke planirano je da se 2018. godine realizira Simulator za zemaljsku PZO zajedno s nabavom zemaljskog PZO sustava.

Nadalje, u dijelu DPR-a koji govori o opremanju i modernizaciji OS RH, navedeno je kako su zbog svoje financijske zahtjevnosti i važnosti sposobnosti koja se njima rješava posebno naglašena dva projekta opremanja: projekt opremanja HKoV prijenosnim PZO sustavom kratkog dometa (MANPADS) te projekt opremanja HRZ i PZO sustavom PZO srednjeg dometa (bitnica PZO).

Ovdje je potrebno naglasiti kako će cijeli plan i sam proces opremanja i modernizacije ovisiti o realnim i ograničenim financijskim sredstvima namijenjenim u obrambenom proračunu za opremanje i modernizaciju. Također, kako se radi o modernim sustavima PZO, a imajući u vidu i njihovu cijenu koštanja koja nije mala, za očekivati je da će se OS RH opremati količinama naoružanja i opreme koje bi bile dostatne za zadržavanje određenih minimalnih sposobnosti u cilju očuvanja istih i naravno u cilju zadržavanja stručnog ljudskog potencijala koji će biti sposoban u danom trenutku osposobiti dodatni broj osoblja ukoliko to sigurnosna situacija bude zahtijevala.

Prije bilo kakvog iznošenja mogućih novih sustava i rješenja za opremanje OS RH poželjno je izraditi sveobuhvatnu i cjelovitu studiju PZO za OS RH, koja bi trebala razmotriti sve aspekte i zahtjeve (operativne, taktičko-tehničke i druge) za novim sustavima PZO. Studijom bi trebalo obuhvatiti mogućnosti daljnjeg modularnog narastanja postrojbi i kasnijih faza opremanja istim sustavom ukoliko to financije dozvole i ukoliko za to bude potrebe i naravno definirati koji su to taktičko-tehnički, ali i drugi zahtjevi koje ti novi/budući sustavi PZO trebaju ispuniti i koji bi onda predstavljali početne elemente za pokretanje procesa opremanja i nabave. Također, ta studija bi trebala ponuditi i određena rješenja vezana za samu organizaciju sustava PZO u OS RH, a u cilju optimizacije same strukture i broja postrojbi PZO te osiguravanja dovoljnih sposobnosti za provedbu namjenskih zadaća.

Vezano za pitanje perspektivnosti samog sustava Strela-10 CRO/M ili njegove inačice montirane na BOV Patria, smatramo kako bi i na ovo pitanje odgovor trebala ponuditi navedena studija, poštujući sve zahtjeve, prijedloge i ograničenja. Kako je u tijeku proces uvođenja BOV Patria u operativnu uporabu u OS RH, niti jedno BOV Patria nije planirano za instalaciju sustava Strela-10 CRO/M. Za očekivati je da će se svi ovi raketni sustavi Strela-10 te prijenosni sustavi Strela-2M i Igla u narednom razdoblju postupno izbacivati iz naoružanja OS RH po isteku njihovih resursa ili će se, kao što je to bio slučaj u posljednje dvije godine, nastaviti s povećanim utroškom navedenih raketa tijekom provedbe bojnih gađanja ciljeva u zračnom prostoru, kao vrhunca obuke, ali i u cilju provjere uvježbanosti i certificiranja snaga za provedbu namjenskih zadaća. Ti sustavi PZO bi se postupno trebali zamijeniti novijima, modernijima i tehnološki naprednijima.

Da se projektil zrak-zrak s aktivnim radarskim samonavođenjem prilagodi za uporabu kao sustav PZO, prvi su se dosjetili Norvežani, čija je tvrtka Kongsberg Defence & Aerospace u suradnji s američkom tvrtkom Raytheon razvila sustav NASAMS (Norwegian Advanced Sufrace-Air Missile System – norveški napredni PZO sustav zemlja-zrak). NASAMS se sastoji od šesterostrukog lansera koji se prevozi na kamionu pogonske konfiguracije 6×6. U lanserima se nalazi američki projektil zrak-zrak AIM-120 Amraam koji proizvodi tvrtka Raytheon. Lansiranje projektila može se obaviti s kamiona ili nakon što se lanser spusti na zemlju. Prije lansiranja projektila lanser se mora podići na odgovarajući nagib i usmjeriti prema cilju. Uz lanser ide motrilački radar Raytheon MPQ-64 3D radar i TPQ-36A radarsko-elektrooptički sustav praćenja ciljeva. Norveška bitnica NASAMS sustava obuhvaća jedan radar MPQ-64, tri ili četiri radara TPQ-36A, tri ili četiri pokretna zapovjedna mjesta, te devet lansera na kamionima. Ta konfiguracija omogućava da NASAMS napadne do 54 različita cilja lansirajući 54 projektila u razmacima od samo nekoliko sekundi. Zahvaljujući uporabi bežične veze lanseri se mogu smjestiti do 25 km od zapovjednih centara. Svaki je lanser spreman za djelovanje 15 minuta nakon dolaska na vatreni položaj. Projektil Amraam dugačak je 3,655 m i ima tijelo promjera 178 cm. U trenutku lansiranja ima masu 156 kg, od čega na bojnu glavu otpada 20,4 kg. Maksimalna brzina mu je između 2 do 3 Macha.