BVP Marder, njemačko staro željezo ili ekonomična alternativa za HKoV?

Proteklih godinu dana prilično se dosta toga reklo o jačanju borbenih sposobnosti OSRH, osobito u svijetlu činjenice da se sigurnosna slika u svijetu pa i u Europi zadnjih godina drastično promijenila. Rusija je svojom teritorijalnom agresijom na Ukrainu pokazala da joj međunarodne državne granice ne znače puno,pa čak ni one koje je sama garantirala Ukraini godine 1994. u Memorandumu iz Budimpešte. Hrvatska kao glavni igrač NATO saveza na vrlo nestabilnom jugoistoku Europe svakako treba učiniti sve da samostalno bude sposobna voditi konvencionalni rat duže od nekoliko tjedana. Premda je takav rat u ovoj regiji relativno nerealna opcija, to ne mijenja činjenicu da jedna vojska uvijek mora biti sposobna reagirati na neočekivane rasplete i održati vojnu ravnotežu s nestabilnim susjedstvom.

Jedna od mnogih tema gdje se sposobnost HKoV smatra slabašnom, jest borbeno vozilo pješaštva. Trenutno se koristi zastarjeli M-80A. Jasno je, da za današnje uvjete ratovanja treba znatno modernije i snažnije vozilo. U nekim analizama i osvrtima u Njemačkoj, autor ovog teksta je doznao kako se razmatra mogućnost korištenja starog ali dokazanog BVP-a Marder-a iz sastava Njemačke vojske. Iz tog razloga želim čitateljima Defender-a dati mali uvid i osobno mišljenje o mogućnostima ovog vozila za potrebe OSRH i naglasiti kakve alternative još postoje na tržištu.

Općenito o Marder-u

Borbeno vozilo pješaštva (njem.Schützenpanzer) Marder (njem. Kuna) je oklopno vozilo na gusjenicama koncipiran 60tih godina prošlog stoljeća kao reakcija na sovjetski model BMP-1 i jer je bilo potrebno jako oklopljeno vozilo koje je moglo pratiti tada novi Leopard 1 borbeni tenk u mobilnom ratovanju. Njemački Bundeswehr je bila prva vojska NATO saveza koja je preuzela model brzih i oklopljenih pješačkih formacija, pozivajući se na iskustva iz 2.svjetskog rata kad su nastale njemačke mehanizirane pješačke postrojbe pod imenom „Panzergrenadiere“. Taj naziv ove vojne postrojbe nose i danas, te od početka 70tih godina koriste BVP Marder kao glavno naoružanje.

Tehnički podaci:

Posada: 3+6 vojnika Visina: 3,02m Širina: 3,38m Dužina: 6,88m Težina: 33,5t Snaga: 600KS (MTU Motor)
Naoružanje:
– Automatski top (Maschinenkanone) Rheinmetall RH202 Kalibar: 20mm Domet: 1.500m
– Strojnica (Maschinengewehr) Rheinmetall MG3 Kalibar: 7,62mm Domet: 800m
– Protutenkovska vođena raketa: MILAN (Njemačko-Francuska raketa: Domet: 2.000m (novije do 3.000m)
– 5 bacača granata za dimne zavjese
– Pješačko naoružanje za borbenu skupinu i stalnu posadu.

Vrline Marder-a

1. Jaki oklop
Ako usporedimo Marder-a s M-80A, onda odmah upada u oko da je Marder čak nekih 20 tona teži od M-80 BVP-a. Najaktualnija inačica Marder 1A5 s dodatnom protuminskom opremom doseže čak 37 tona, čime ima težinu kao rane inačice borbenog Tenka T-55. Svojim oklopom Marder spada medu najteže i najbolje zaštićene BVP.

2. Pouzdan Motor s vrlo neobičnom sposobnosti
MTU-ov Motor s 600KS više ne može ubrzati Marder-a na onu brzinu od skoro 70Km/h kao kad je imao 33 tone, ali i dalje može na nekih 60km/h i to s maksimalnih 37 tona (ako govorimo o inačici 1A5). Pošto je njemački Bundeswehr želio imati izuzetno mobilne oklopne snage, Marder ima jednu sposobnost po kojoj je izrazito karakterističan, a to je mogućnost voziti naprijed i unazad istom brzinom. Znači Marder može punom brzinom voziti u oba smjera, što mu daje veliku prednost pri mijenjanju položaja i čime kompenzira svoje mane što se tiče težine i veličine. Iz tog razloga Marder može 100% djelovati po protivniku i prilikom kretanja unazad.

3. Psihološko djelovanje i prednost pri motrenju
Često neke slabosti mogu pod određenim uvjetima biti i vrline. Tako se činjenica da se Marder-a lako uočava, može koristiti za psihološko ratovanje. Njegova veličina djeluje izuzetno zastrašujuće za pješaštvo protivnika, što se i u više navrata dokazalo u borbenim djelovanjima u Afganistanu. Na drugu ruku, zahvaljujući njegovoj visini Marder-ova posada ima puno bolju preglednost terena u ravnicama naspram svojih istočnih konkurenata i tako brže uočava potencijalne prijetnje, pogotovo pri motrenju iz kamufliranih položaja.

Slabosti Marder-a

1. Naoružanje

Iako je Rheinmetallov Top RH202 od 20mm izrazito brz i pouzdan i može djelovati s različitom municijom protiv ciljeva na tlu i u zraku, njegov domet je samo prosječan i kalibar premalen za današnje oklope.  Protuoklopna raketa MILAN je solidno protuoklopno naoružanje ali je zastarjelo i starije verzije više ne mogu probijati oklope s reaktivnim pločama kao što ih vidimo na tenkovima ruske proizvodnje kao T-80U, T-90A ili Armata. Ostali tenkovi kao T-72 i stariji modeli su dobar pljen za MILAN raketu, uključujući sve do danas aktivna BVP-a kao i ostala oklopna vozila. Tako su njemačke MILAN rakete stekle slavu u sjevernom Iraku gdje su u rukama kurdskih boraca masovno uništavale oklopne samoubilačke postrojbe ISIL-a. Samo nekoliko mjeseci nakon dolaska MILAN rakete, ISIL na sjeveru Iraka nije imao više nijedan uspješan napad takvom taktikom, a baš taj način ratovanja je prije dovodio do toga da je ISIL s lakoćom probijao obrambene redove svojih protivnika. Raketa MILAN je tako postala na terenu ono što se zove „game changer“.

2. Težina i visina

Marder je napravljen za teren sjeverne evrope, gdje se mijenjaju plodne nizine i šume s širokim putevima. U usporedbi s drugim sistemima, posebito s BVP-a iz istočne evrope, Mardera se puno ranije uočava i lakše ga je pogoditi. Radi sad već veoma velike težine, on više ne može pratiti tempo manjih BVP-a tako da i tu ima svoje slabosti.

3. Član posade manje

Borbena skupina u Marderu ima 6 vojnika (za razliku od 7 u M-80A). Razlog tome je činjenica da je opremanje Mardera protuoklopnim raketama uzelo mjesto jednom vojniku.

Kako se Marder pokazao u inozemnim misijama njemačke vojske?

Nakon što na sreću u hladnom ratu nije morao pokazati svoju moć, Marder je svoju prvu misiju imao ulaskom njemačkih snaga na Kosovo u Lipnju 1999. Godine. Sve do neke 2004-2005 godine Marderi su bili dio njemačkih kontingenata KFOR-a na Kosovu, gdje su pogotovo u zadnje 2-3 godine prisustva u toj misiji bili najjači sistem njemačkih patrola na jugu Kosova u regionu Prizren. Do borbenog djelovanja u toj misiji nije dolazilo. Prva borbena djelovanja je Marder imao u ratnim operacijama u misiji ISAF u Afganistanu. Nakon što se od 2007.godine situacija na sjeveru Afganistana pogoršavala, njemačka politika napokon mijenja svoju politiku najmanje moguće sile i šalju Mardere u Afganistan. Iako već s puno godina na leđima, Marder se i u tim teškim klimatskim uvjetima pokazao izuzetno efikasan i veoma važan za borbeni moral njemačke vojske te osobito i njihovih afganistanskih saveznika. U više navrata je samo pojavljivanje Mardera na terenu preokretalo borbena dešavanja u naseljima sjevernog Afganistana u korist Bundeswehr-a i njegovih saveznika. Talibanima je trebao dug period da se prilagode novom protivniku na terenu. Marder se na početku pokazao potpuno imun na pješačko naoružanje Talibana i posade su (s jednom iznimkom) preživljavale i direktne pogotke RPG-ovima (mada ranjeni). Samo su dva Mardera izgubljena u Afganistanu. Jedan je teže oštećen RPG-om a jedan uništen teškom eksplozivnom napravom (IED) pri čemu je poginuo jedan Grenadir, te su dva teško ranjena. Marderi su na kraju svoje karijere zahvaljujući svome učinku u borbenim operacijama u Afganistanu, unutar njemačke vojske stekli veliko poštovanje svojih posada a Panzergrenadiri su svojim tipičnim stilom borbe brze promjene iz oklopa na otvoreno i nazad, najbolje parirali talibanskim zasjedama. Od svih njemačkih vojnih grupacija su baš Panzergrenadiri bili ti, koji su zajedno s Marderom nanijeli Talibanima najteže gubitke u borbama na sjeveru Afganistana.

Gdje Marder danas služi?
Osim u Bundeswehr-u gdje mu idućih godina slijedi zamjena, Marder-ova platforma se već krajem 70-tih koristila za druga vozila. Tako da je argentinsko borbeno vozilo pješaštva VCTP te argentinski borbeni Tenk TAM, utemeljeno na podvozju Marder-a. Zadnjih godina su i druge zemlje pokazale interes za ovo staro ali dokazano oružje, tako da je vojska Čilea i od prošle godine vojska Jordana preuzela Mardere u svoju službu.

Da li je Marder ozbiljna opcija za HKoV?

Nedvojbeno je Marder u usporedbi s M-80A (koji koristi i srpska vojska) jači borbeni sistem i predstavljao bi prednost u oklopu, u optronici te ako budu opremljeni kvalitetnim protuoklopnim raketama, čak i u naoružanju. Osobito u nizinama Slavonije bi bio u svom prirodnom okruženju za koje je i koncipiran. Druga stvar bi bila u Lici i Dalmaciji za čije puteve bi često bio prevelik i lako izložen napadima iz bliskih zasjeda. Daljnja prednost bi mu bila mala cijena, tako da je za očekivati da bi njemačka vojska Mardere prodala Hrvatskoj za više manje simboličnu cijenu. Dodatna prednost bi bila, daljnja razmjena znanja i tehnike s njemačkim Bundeswehrom, što bi vojno, tehnički i politički bilo od značenja, ne samo za hrvatsku vojsku, već i za Republiku Hrvatsku općenito. Međutim realno gledano vijek trajanja Mardera je definitivno pri kraju i on je maksimalna opcija za nekih 10 godina privremenog rješenja. Na tržištu (ako se financijski može izvesti) postoje kvalitetna moderna i čak najnovija rješenja koji tek izlaze na tržište. Primjeri su novi BVP njemačke Vojske PUMA koji je izuzetno jako ali i tehnički zahtjevno i izrazito skupo rješenje. Za Hrvatsku bi to vjerojatno bio prevelik zalogaj s kojim se čak i bogata Njemačka muči. Malo siromašnija inačica PUME je Rheinmetallov LYNX (Ris) kojeg bi se možda moglo pogledati, ali i tu treba imati cijenu na umu i činjenicu da ovaj sistem još nigdje nije u službi. Sistemi koji su već u aktualnoj službi i koji bi za hrvatsku mogli biti opcije su: švedski CV90 kojeg su preuzeli mnogi europski partneri. Za Hrvatsku sigurno zanimljiv proizvod bi mogao biti austrijski ULAN, koji je izrađen zajedno s Španjolcima (tamo ga zovu PIZARO). Radi povijesnih poveznica s Austrijom i aktualne političke važnosti Austrije, te vrlo zanimljivom BVP-u, možda bi baš ULAN mogao biti novo borbeno vozilo pješaštva hrvatske vojske. Također bi se mogla razmotriti mogućnost da se jeftino kupe rabljeni američki M2 BRADLEY koji su se iskazali u mnogim ratovima, te su se Amerikanci dosad pokazali jako zainteresiranima naoružati hrvatsku vojsku. Možda se može u ovoj potrazi razmotriti i sasvim druge opcije. Zašto na kraju krajeva ne razmotriti korištenja BVP na kotačima umjesto na gusjenicama? Talijanska vojska koristi FRECCIA BVP na kotačima kao i belgijska vojska koja isključivo koristi BVP PIRANHA koji su na kotačima. Njemački KMW i Rheinmetall nadograđuju Oklopni Transporter BOXER kao BVP kojeg će koristiti Litva. U hrvatskoj Ɖuro Ɖakovic proizvodi Patrie kao oklopne transportere s borbenom stanicom. Znači moglo bi ih se modificirati kao Borbena vozila pješaštva. Ponekad su najbolja rješenja direktno pred svojim vratima.

Kojim će se koracima ići, da li kupiti nešto dokazano, jeftino ali staro, ili uložiti u nove sisteme? Da li ostati pri doktrini da BVP moraju biti na gusjenicama ili prijeći isključivo na vozila s kotačima (kao belgijska vojska), o tome mora odlučiti vojni i politički vrh, zajedno s stručnjacima mehaniziranog pješaštva i naravno financijskim mogućnostima.

Autor: Marijan Mišetić