U regionalnoj temi emisije Novi dan u petak kod Tihomira Ladišića, gost je bio urednik magazina Defender, Marko Ćustić. Razgovaralo se o namjeri Hrvatske da nabavi balističke rakete.

Podsjećamo, srbijanski premijer Aleksandar Vučić pozvao je u četvrtak zemlje u regiji da se ne naoružavaju i poručio kako će i Srbija voditi računa o vlastitoj zaštiti, ustvrdivši kako je zamolio Ameriku da Hrvatskoj ne isporučuje oružje.

Glavni urednik je naglasio kako je nabava balističkih projektila za M270 zapravo neka vrsta američkog zastrašivanja Srbije preko Republike Hrvatske. Američki interes je Srbiju izvući iz ralja Rusije i pridružiti je zapadnim savezima. “Ovo je samo jedan od koraka koje Amerika čini da Srbiju vuče prema europskim integracijama”, smatra Ćustić.

Srbija nema sredstava za nabavu protuodgovora i može samo zamoliti SAD da ne naoružava RH. Međutim, to svakako ima i cijenu te ustupke koje SAD očekuje. U pitanju je puno dublja igra nego što to izgleda ovako na površini.

“U Srbiji su svjesni da je neupitno kretanje Srbije prema zapadu i postepeno priključivanje zapadnom, euroatlantskom vlaku, a opet imaju važne proruske faktore – jedan je srpska pravoslavna crkva, a drugi su najmoćniji tajkuni koji su zainteresirani za izvoz u Rusiju.”

Ćustić je rekao kako BiH ima dugu tradiciju proizvodnje streljiva, a Srbija industriju koja je nekad bila strahovito jaka, a sada se malo u nju ulaže, a i ljudi koji tamo rade su nezadovoljni time.

“Hrvatska ima malu, ali tehnološki izrazito sofisticiranu proizvodnju. Imamo znanje i tehnologiju koje su zahtjevne i trebalo bi dati izrazito priznanje ljudima koji rade u tome.” Pitanje iz sarajevskog N1 studija bilo je kako tumači čin naoružavanja, osim spomenutog zastrašivanja, kao napad ili kao obranu.

“U današnjem svijetu naoružavaju se i jedni i drugi, ali to nije tako jednostavno. Da mi je netko primjerice prije pet godina rekao da će se Ukrajina dijeliti na način na koji je Milošević dijelio Hrvatsku, vjerojatno bih rekao da nije dobar analitičar”, rekao je, a kaže i da je ovo dio obrane NATO saveza i Hrvatska apsolutno mora u tome sudjelovati, u skladu s obavezama koje je preuzela. NATO je donio neke odluke kako bi sprječio ruske interese na Balkanu.

Srpski premijer Aleksandar Vučić je u studenom 2015. boravio u službenom posjetu Rusiji gdje je s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom razgovarao, između ostalog, o vojno-tehničkoj suradnji, odnosno o mogućnosti nabave ruskog naoružanja i ulaganja ruske vojne industrije u Srbiju. Što je od toga realno ostvarivo, pokazat će uskoro vrijeme, jer u Srbiju ovaj mjesec treba doći ruski zamjenik premijera za obrambena pitanja Dmitri Rogozin. Međutim, jedno je sigurno, Vučić svojim potezima zapravo ide na ruku planovima i nastojanjima američke administracije na Balkanu. Naime, upravo je naoružavanje i modernizacija Oružanih snaga Republike Hrvatske američkim helikopterima Kiowa i sustavom M270 s balističkim projektilima bila dobro isplanirana američka akcija kako bi isprovocirali srbijanski državni vrh na nervozu, nekontrolirane i nediplomatske izjave, što ima cilj ubrzati konačnu odluku Srbije o političkoj budućnosti.

Vratimo li vrijeme malo unatrag, sjetit ćemo se kako je načelnik Glavnog stožera OSRH-a, general zbor Drago Lovrić, ničim izazvan najavio nabavu balističkih projektila i sustava M270 iz SAD-a. Izjavio je to samo dva tjedna prije najavljenog odlaska srpskog premijera Aleksandra Vučića u službeni posjet Rusiji. Vučić je pod pritiskom srbijanske javnosti i skorih parlamentarnih izbora, vrlo brzo odgovorio kako Srbija neće sjediti skrštenih ruku gledajući naoružavanje susjeda i da će zaštiti svoje interese te pojačati obrambene sposobnosti. Praktički to znači utrku u naoružanju koja bi mogla ekonomski iscrpiti Srbiju, osim ako se potpuno ne preda Rusiji i postane de facto njezina federalna jedinica te dobije donaciju viška ruskog naoružanja. To bi zasigurno imalo visoku cijenu, Srbija bi se potpuno udaljila od EU-a i NATO-a, a uslijedila bi njezina izolacija, što bi imalo zasigurno i gospodarske posljedice.

U slučaju bilo kakvih regionalnih napetosti, NATO članice bi zatvorile svoj zračni prostor i Srbiji bi vojna pomoć iz Rusije zračnim putem bila onemogućena. Vučić mora biti jako oprezan u onome što čini ovih tjedana i mjeseci jer time definitivno određuje perspektivu Srbije u međunarodnim odnosima. SAD je prepoznao Balkan kao zonu povećanog ruskog interesa tijekom posljednjih nekoliko godina. Nakon zaoštravanja odnosa između NATO-EU i Rusije zbog ruske aneksije ukrajinskog Krima te ruske podrške režimu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, SAD je odlučio da će se sukobiti s Rusijom na Balkanu i to je sasvim očito. Američka inicijativa Baltik – Crno more – Jadran zapravo je nova “željezna zavjesa” kojoj je cilj osnažiti to područje u borbi protiv upliva bilo kakvih ruskih interesa, političkih, ekonomskih i vojnih. Zapadni Balkan je dio te transverzale, a Srbija se svojom proruskom politikom ne uklapa u taj prostor.