Jučer s početkom u 10 sati na Županijskom sudu u Zadru započelo je ponovljeno suđenje bivšem glavnom šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.
Tereti ga se za pogibiju 12 vatrogasaca i teško stradavanje jedinog preživjelog u ljeto 2007. godine. I sada je Dražen Slavica ponovio da nije kriv.

Donosimo detaljni prikaz i podsjetnik na tragediju vatrogasaca na Kornatima za čiju pogibiju je odgovoran cjelokupan državni aparat i sustav, a ne jedan čovjek.

KLJUČNI ISKAZ

‘Pregaženi smo hukom vatre i vrućine za samo 15 sekundi”, izjavio je između ostalog jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije Frane Lučić istražnim tijelima Republike Hrvatske. Službenu izjavu jedinog preživjelog, ali teško stradalog vatrogasca Frane Lučića, policijski istražitelji dobili su 31. kolovoza 2007., upravo na njegov rođendan. U trenutku davanja iskaza policijskim istražiteljima teško stradali Frane Lučić se prema vlastitom priznanju osjećao dosta dobro, jedino se žalio da mu ruke i noge malo trnu, ali da se jako dobro sjeća što se događalo na požarištu. Nije ništa znao o sudbini preostalih vatrogasaca i svojih kolega, i jako ga je zanimalo što je sa 17-godišnjim Markom Stančićem, s obzirom da je bio premlad i da je prije odlaska u Šibenik tražio dopuštenje svog oca da ode na gašenje. Sjeća se kako je odmah po tragediji osjetio bol u rukama i vidio da su mu ruke natekle. Do dolaska spasilačke ekipe prošlo je bilo tri sata i cijelo to vrijeme u kotlini su se, prema njegovim riječima, mogli čuti jauci, zapomaganja i dozivanja u pomoć njegovih kolega koji su trpjeli jake bolove i bili strašno žedni. Zbog jakih bolova nisu uopće međusobno komunicirali.

Prema vlastitom iskazu, Lučić je s još četvoricom vatrogasaca iz DVD-a Tisno došao u mjesto Mandalina odakle su zajedno s preostalim vatrogascima krenuli s helikopterom na Kornate. Prema njegovoj izjavi, po dolasku na otok iskrcala se prva grupa od šest vatrogasaca dok su ostali krenuli dalje s helikopterom. Nakon 15 minuta preostalih sedamnaest vatrogasaca iskrcalo se iz helikoptera, a potom ih je njihov zapovjednik Dino Klarić obavijestio kako je isti helikopter otišao po krušku s vodom na Murter. “Nakon što su se iskrcali, Dino je rekao kako to nije dobra pozicija, te da će ići na drugu poziciju kad se vrati helikopter s kruškom. U međuvremenu su Josip Klarić i još dvojica vatrogasaca izviđali teren kako bi se utvrdilo kolikih je razmjera požar, no kako je helikopter došao dosta brzo, svi su se ukrcali osim Josipa Klarića i trojice vatrogasaca iz DVD-a Zablaće”. U svojoj izjavi Frane Lučić je ustvrdio kako mu nije poznat razlog zašto su njih četvorica ostala. Tijekom leta, tvrdi Lučić, dogovore između pilota helikoptera i Dine Klarića nije mogao dobro čuti budući da je bila velika buka, a oni su međusobno komunicirali putem slušalica i mikrofona.

can

“Helikopter nas je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, međutim zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klarić dogovorili da desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške”, izjavio je Frane Lučić. Dakle, u svojoj izjavi Lučić je ustvrdio kako je Dino Klarić u dogovoru s pilotom helikoptera Mi-8 donio odluku gdje iskrcati vatrogasce, a o čemu su postojale razne priče, pa čak i one da je pilot helikoptera isključivi krivac za desantiranje trinaest vatrogasaca. Nakon što su se iskrcali i kompletirali opremu, te raspodijelili pumpe, crijeva i ostalo, krenuli su prema kruški. Oko sebe nisu nigdje vidjeli požar, jer su bili u kotlini. “Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice”.

Prema Lučićevoj izjavi nalet vatre i vrućine trajao je 15-ak sekundi i jednostavno je prešla preko njih; nije bilo vremena reagirati. “Osjetio sam bol u rukama i vidio da su mi ruke natekle, te sam ostao na zemlji kao i ostali i pokušao stupiti u vezu s Javnom vatrogasnom postrojbom u Šibeniku, međutim, nisam imao signala. Oko sebe sam čuo jaukanje, zvanje u pomoć i vidio sam da su svi ozlijeđeni, međutim, nisam primijetio da je netko mrtav”, rekao je Frane Lučić.

Tako su ostali tri sata dok nije došla Gorska služba spašavanja iz Splita, kad je prepoznao Stipu Božića. Vatrogasci su tražili pomoć, ali nitko nije uspostavio vezu. Prema izjavi Lučića o njihovoj poziciji u kotlini, vrlo je vjerojatno kako je bilo teško uspostaviti bilo kakav signal ili radiovezu, ako nisu bili u stanju popeti se na uzvisinu odakle su mogli nazvati, jer se kasnije pokazalo kako se do signala na Kornatu moglo doći na vrhovima brda. Lučić je rekao kako nije bilo osobne komunikacije među stradalim vatrogascima nakon tragedije jer su svi imali jake bolove i bili su strašno žedni. Lučić je izjavio kako bi u slučaju da su imali vode u naprtnjačama imali velike šanse za obranu od požara, jer je dosta njih bježalo pred vatrom, a nisu je imali s čim gasiti, jer su naprtnjače bile prazne.

kkkk

Iskaz teško stradalog, ali preživjelog vatrogasca na Kornatu Frane Lučića demantira sva nagađanja i spekulacije o tome kako je helikopter Mi-8 prilikom slijetanja oštetio spremnike s gorivom pa je zalio vatrogasce pri uzlijetanju zbog čega su se svi zapalili, što nema puno smisla i logike, jer se helikopter nikada ne spušta u blizinu požara. Lučić je ustvrdio kako su nakon iskrcavanja iz helikoptera 15-ak minuta hodali do mjesta gdje su stradali i, osim toga, niti jednom riječju nije spomenuo nikakvo zalijevanje ili prskanje gorivom iz helikoptera prije toga. Radi se o trinaest vatrogasaca, što bi značilo da su iz helikoptera trebale isteći litre goriva koje bi ih sve dobro i jednako namočile. U većem dijelu javnosti još uvijek prevladava mišljenje kako se kornatska tragedija mogla izbjeći da je postojao dovoljan broj protupožarnih zrakoplova kander. U svojoj izjavi Frane Lučić se niti jednom nije osvrnuo na gašenje požara iz zraka što samo govori kako je protupožarni zrakoplov gasio na području otoka koje je bilo dosta udaljeno od mjesta i područja kojim su se kretali vatrogasci. Pokazalo se da je glavni razlog nedolaska kanadera u pomoć gasiteljima bio nedostatak komunikacije i njegov prijevremeni odlazak s područja Kornata unatoč traženju pilota Stjepana Leškovića da ostane gasiti. Samo deset minuta prije tragedije kanader je morao odletjeti za Vodice, a požar se razbuktao nakon njegova odlaska. U jedinom kanaderu u Hrvatskoj tog dana, registracijske oznake 844, letio je bojnik Stjepan Lešković, pilot kanadera s desetogodišnjim iskustvom. Prema njegovom iskazu, kanader se morao s Kornata povući u 15.20 sati prema Vodicama, i to po nalogu kontrole leta u Zemuniku, što znači samo deset minuta prije tragedije vatrogasaca.

Pilot Lešković se protivio takvoj odluci jer je smatrao kako je požar na Kornatu vrlo ozbiljan i ako ode da će se razbuktati, što se na koncu i dogodilo. Unatoč molbi da ostane gasiti na Kornatu, povratne poruke nije bilo. Lešković je poletio prema Kornatima oko 14.30 sati, kod otoka Žut je ukrcao morsku vodu te je pokušao putem UKV veze stupiti u kontakt s vatrogascima, ali mu to nije pošlo za rukom pa je odlučio prvi nalet s vodom napraviti na samom čelu požara. Prilikom prvog nadlijetanja otoka Lešković je u 14. 40 sati vidio da je požar započeo negdje oko uvale Vrulje, koja se nalazi s jugoistočne strane otoka, te da se požar zbog jakog južnog vjetra, koji je po njegovoj procjeni iznosio preko 20 čvorova, velikom brzinom širio jugoistočnom stranom u pravcu zapada i to u obliku slova – V.

Vojnim istražiteljima je rekao kako je samo na pojedinim pozicijama mogao uspostaviti UKV vezu s kontrolom leta u Zemuniku tako da se u jednom trenutku morao popeti na visinu od 330 metara kako bi mogao komunicirati, a sve s ciljem da dobije pojačanja i sa zemlje i iz zraka da se jače angažiraju na Kornatu. Također, i preko kanala 9, kojim se koriste vatrogasci na tlu, dobio je obavijest da su sve raspoložive snage već angažirane na ovom požarištu, te da neće doći nikakva ispomoć. Lešković je rekao da je unatoč nedolasku pomoći gašenje požara bilo poprilično uspješno, te da misli kako bi nastavkom gašenja lokalizirali požar.

Međutim, negdje oko 15.20 sati putem UKV veze pilot Croatia Airlinesa kapetan Matić ga je izvijestio da mu kolege iz kontrole leta poručuju da mora ići na gašenje kod Vodica. Lešković je zamolio Matića da prenese kontroli leta poruku da je situacija na Kornatu ozbiljna, te da bi ga trebalo ostaviti na tom požarištu još neko vrijeme, jer ukoliko ga napusti, vatra će se ponovno razbuktati. Međutim, nije dobio nikakvu poruku od kontrole leta. Tijekom leta prema Vodicama u Pirovačkom zaljevu ukrcao je morsku vodu, te ga je potom nazvao vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, te mu rekao “kanader, požar nam ide prema kućama”, misleći na požar kod Vodica. Pilot je upozorio Slavicu da je požar na Kornatima opasan i da je loša situacija, na što mu je Slavica rekao “ovdje imamo ugrožene kuće, baci nam veliki plamen, pa ćemo vidjeti”. Od 15.30 sati do 16 sati izvršio je ukupno osam naleta kod Vodica nakon čega je u dogovoru s vatrogascima na tlu prestala potreba za njegovim djelovanjem. Prilikom osmog naleta ponovno ga je kontaktirao vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica koji mu je rekao kako je uspješno obavio posao iz zraka. Lešković je Draženu Slavici rekao da leti ponovno na Kornate gdje će nastaviti s gašenjem, s čime se složio Slavica. Lešković je na kraju izjavio kako bi bilo korisnije da je cijelo vrijeme ostao na požarištu na otoku Kornatu, jer je situacija kod Vodica bila manje složena.

VOJNA FLOTA

Nakon tragedije na Kornatu zaključak je vojnih zapovjednika bio da bi većina ozlijeđenih vatrogasaca bila živa da se reagiralo pravodobno i s dovoljnim brojem ispravnih letjelica za spašavanje i pomoć, a da je Hrvatska tog dana na raspolaganju imala dva kanadera, do tragedije uopće ne bi došlo. Od 4 kanadera, dva su morala na servis, jedan je bio u Grčkoj i Hrvatska je ostala na jednom protupožarnom avionu.

Zanimljivo, flota od deset helikoptera Mi-8 na kojoj je remont rađen 2005. bila je prepolovljena. Tri helikoptera Mi-8 T imala su ugrađene dizalice SLG-300, nosivosti 300 kg, a niti jedna od njih nije bila u funkciji, od kolutova, agregata za podizanje do neispravnih ležajeva na kolutovima i tome slično. Također, helikopter “bolnica” nalazio se na servisu u vrijeme tragedije. Još jedan helikopter Mi-8 oznake H-210 morao je doći na popravak transmisije.

Nepostojanje ispravnih letjelica u trenutku kad su bile najpotrebnije pokazalo se na primjeru spašavanja vatrogasaca s Kornata. Teško opečeni vatrogasci četiri su sata čekali do dolaska pomoći, prebacivani su helikopterom u najbližu uvalu gdje su čekala plovila, umjesto da su izravno helikopterima odlazili u bolnice. To nije bilo moguće jer je samo jedan helikopter bio u akciji spašavanja i prvi mu je cilj bio izvući sve ozlijeđene na sigurno. Skandalozna je činjenica da su u Zagreb bili prebacivani cestovnim prijevozom umjesto helikopterima.

MOGUĆI UZROK

Za neke upućenije uzrok tragičnom stradavanju vatrogasaca na Kornatu zapaljenje benzinskih para koje su se zbog naglog utjecaja visoke temperature i porasta tlaka u spremniku kapaciteta dvadeset litara počele širiti izvan spremnika i u dodiru s vatrom izazvale efekt napalm-bombe.

Benzin u spremniku je inače bio namijenjen radu plivajuće pumpe za vodu, a pored nje vatrogasci su imali i jednu leđnu pumpu sa sobom. Do vatrogasaca je najprije kroz usjek u kojem su se nalazili stigao nošen snažnim vjetrom toplinski val iz kotline od nekoliko stotina Celzijevih stupnjeva. Pod utjecajem velike temperature strašno je porastao tlak u spremniku s benzinom, iz kojih su se proširile i zapalile benzinske pare.

Uslijed zasićenosti zraka benzinskim parama požar se u nekoliko sekundi rasplamsao i zbog svoje brzine jednostavno pregazio vatrogasce. Vatrogasci su izgorjeli pokušavajući ugasiti vatru na sebi tako da su se valjali po zemlji, ali to im nije uspjelo jer su bili natopljeni benzinom nakon eksplozije. To potvrđuje i forenzičko ispitivanje tla na mjestu tragedije koje je pokazalo da je tlo na kojem se dogodila tragedija natopljeno benzinom.

Vatrogasci su sa sobom nosili jednu plivajuću i jednu leđnu pumpu, te spremnik s 20 litara uz čiju pomoć su trebali crpiti vodu iz “kruške” koju bi im dovezao helikopter. Takva je oprema standard za vatrogasce kad rade desant, osobito kad im se voda dostavlja uz pomoć helikoptera “kruškom” kapaciteta vode 1,5 tona. Da stvar bude gora, vatrogasci su se našli na putu tzv. eruptivnom požaru pri kojem se požar na kosini širi nekoliko desetaka puta brže nego u početnoj fazi. Vatrogasci su prije eksplozije spremnika benzina pokušali bježati od nadolazeće vatre penjući se prema vrhu. Međutim, zbog vrlo oštrog kamenja, konfiguracije terena gdje se jedva može hodati, te isparavanje benzina vatrogasci nisu imali šanse pobjeći. Val vrućine je s požarom prebrzo došao, te su uslijedile eksplozije. Zaključak je da vatrogascima u uvjetima takvog rijetko viđenog požara ne bi pomogle ni brentače pune vode, jer ih je vatra doslovce pregazila. Premda je jedini kanader tog dana u Hrvatskoj bio samo pet minuta zračne linije od Kornata na području Vodica, vatrogasci ga nisu uspjeli dozvati.

Visina trave na tom području kao i svim drugim dijelovima Kornata po kojima su vatrogasci tog dana hodali nije bila niti do koljena, neposredno prije tragedije vatrogasci su vatru preskakivali skačući s kamena na kamen, gasili je granama, a imali su vremena i za fotografiranje. Odmah poslije tragedije na Murteru su se pojavile glasine kako su vatrogasci zapravo otišli na Kornat da štite ovce od požara. Pojavile su se i spekulacije kako je iz helikoptera koji ih je iskrcavao istjecalo gorivo, pa je uslijedilo rasplamsavanje požara u trenutku kad se helikopter dizao s tla, ali je utvrđeno kako se to nije dogodilo i da je na helikopteru prilikom prebacivanja vatrogasaca na Kornat jedino pukla guma koju se moralo kasnije promijeniti u Divuljama.