Nema nikakve sumnje, Republika Hrvatska je nikad bliže nabavi eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova od njezina osamostaljenja. Nakon što su pristigle ponude dobavljača borbenih zrakoplova, izbor se sveo na stari F-16 ili novi Gripen C/D. Naime, švedski SAAB nudi novi Gripen C/D s najnovijim paketom MS20 kojeg trenutno posjeduje samo Švedsko ratno zrakoplovstvo. Grčka i Izrael nude F-16C/D koji bi bili stari više od 30 godina u trenutku isporuke.

Na koncu, SAD je ponudio novi F-16 Blok 70 koji je cjenovno za RH “znanstvena fantastika” i oko ove ponude teške blizu 1,5 mlrd USD Povjerenstvo nije trošilo previše vremena. Naime, SAD je kao partner i saveznik ljubazno i diplomatski odgovorio na zahtjev za ponudom koju su poslali iz Zagreba, unaprijed znajući kako Zagreb ne može ozbiljnije razmotriti ovu ponudu prvenstveno zbog financijskih razloga.

Dakle, stari F-16 ili novi Gripen.  Grci su dali „najjeftiniju“ ponudu za F-16 Blok 30 što je i razumljivo. Naime takav zrakoplov može zadovoljiti zahtjev HRZ i PZO za životnim vijekom u idućih 25-30 godina uz velike dodatne troškova, nadgradnje, modernizacije i produljenja resursa, odnosno, FALCON UP/STAR programe proizvođača koji za eskadrilu 12 zrakoplova košta oko 300-360 milijuna USD.

Izrael nudi F-16 C/D Barak. Do postizanja pune operativne sposobnosti koja se planira postići 2024. godine približno bi imali 35 godina. Kako bi ispunili zahtjev HRZ i PZO za životnim vijekom od 25-30 godina morat će također proći strukturnu nadogradnju kroz Service Life Extension Program (SLEP) proizvođača Lockheed Martin kojim se osigurava životni vijek do 2048.   Bit će zanimljivo vidjeti na temelju čega će evaluacijski tim MORH-a procjenjivati cjeloživotne troškove F-16 do 2050.godine obzirom da nitko još ne zna niti koliko će SLEP koštati u konačnici.

Sl.1 Činjenica je da najviši dužnosnici MORH-a vrlo neodgovorno ističu kako bi prelazak hrvatskih borbenih pilota na 4 generaciju zrakoplova bio svojevrsni problem. Češki primjer govori posve suprotno.

U svakom slučaju dobro je da su ponude konačno pristigle kako bi i članovi Povjerenstva i svi uključeni u proces odabira mogli vidjeti stvarno stanje stvari, odnosno koliko će sve to koštati do 2050. Samo za neupućene, biti će veliko iznenađenje za sve kada se evaluacijom troškova dođe do spoznaje kako će ponuđeni stari F-16 biti cijenovno 2050. jednak troškovima novog Gripena C/D zbog visokih operativnih troškova, te potrebnih preinaka, nadogradnje i troškova produljenja životnog vijeka. Posebna je priča održivost takve flote i njezina operativna raspoloživost s avionima starim 30 i više godina. Naravno, takav prikaz troškova ne odgovara sadašnjem vrhu MORH-a koji pod svaku cijenu želi dodijeliti posao Izraelcima, pa tako potencira  priču samo vezanu uz trenutne ponude koje uključuju cijenu zrakoplova, obuku i održavanje.

Sl.2  Protivnici Gripena posve neargumentirano iznose tvrdnje kako C/D verzija nema budućnost što su potpune besmislice koje demantirao MS20 i gornja tablica razvoja

Pritom, kod evaluacije ponuda uopće ne vrednuje bodovno ponudu novi/stari zrakoplov što je itekako važno. Razlog je jasan, da se bodovao odnos novi/stari zrakoplovi to bi dovelo u nezgodnu poziciju izraelsku ponudu. Prema ovako postavljenim kriterijima bez transparentnih analize troškova korištenja borbenih zrakoplova do 2050. nije baš posve jasno kakvu bi to ulogu u natječaju trebali imati novi avioni osim paravana za već unaprijed donesenu odluku. Pa, razlika u cijeni novih i borbenih zrakoplova starih 30 godina može biti ništa drugo nego velika, te iznositi i do 3 milijarde kuna. Ako se na ovakav trivijalan način budu gledale ponude, onda natječaja nije ni trebalo biti. Međutim, ako se donese konačni sud o troškovima i podvuče crta nakon izračuna troškova do 2050. uključujući i troškove infrastrukture, onda će priča dobiti sasvim drugi tijek.

Današnja ponuda za 12 zrakoplova Gripen C/D i simulatorom je gotovo ista kao i za osam zrakoplova iz 2012., samo što su sada u odnosu na tadašnju ponudu, povećani troškovi održavanja i obuke pilota za još četiri zrakoplova kroz 10 godina. Sa 140 za održavanje i paket obuke za 8 zrakoplova na nešto iznad 200 milijuna EUR za 12 zrakoplova. Postoji i jedna bitna razlika, sada Gripen C/D dolazi s naprednijom MS20 inačicom softwarea u odnosnu na prethodno ponuđenu MS19. Samo zbog te činjenice Gripen je danas tehnološki i po svojim sposobnostima superiorniji zrakoplov u odnosu na F-16 Barak kojem naravno ostaje jedina prednost u nosivosti i doletu što baš i nema nekog pretjeranog značaja za zemlju veličine RH.

Preciznije, ponuda za 12 novih borbenih zrakoplova Gripen C/D se kreće između 800 i 900 milijuna EUR. Godišnje bi eskadrila novog Gripena C/D koštala RH oko 600-650 milijuna kuna. Kada smo spomenuli inačicu MS20 treba naglasiti kako je je to najnoviji softver koji omogućava integraciju Gripena s raketom Meteor BVR, taktičkom raketom strateškog značaja neusporedivom sa svim do danas poznatim rakatema BVR na tržištu, dometa preko 150km, te tri puta većom “no escape” zonom od bilo koje druge BVR rakete, te je zasigurno kao takva i sredstvo odvraćanja. Takvo što izraelski F-16 koji se nudi Republici Hrvatskoj ne posjeduje.

U Švedskoj se već koriste avioni s navedenom nadogradnjom MS20, Češka će nadograditi svoju flotu Gripena sa MS20 do kraja 2018. dok je Mađarska također potpisala ugovor za nadogradnju. Međutim, Meteor je samo jedan dio onog što donosi MS20 koji se nudi Hrvatskoj. S ovim paketom radarske sposobnosti Gripena daleko nadmašuju one izraelskih F-16 koji se nude Hrvatskoj. Naime, „radar ranger scale“ je na Gripenu povećan na 300km i može se otkriti cilj veličine 0,4m2 u odnosu na verziju MS 19 kada je bio sposoban za uočavanje ciljeva veličine 4m2.  Također, s ovim softverskim paketom znatno su poboljšane sposobnosti zrak-zemlja.

To uključuje integraciju Boeing GBU-39 Small Diameter Bomb za visoko precizne napade. Nadalje, Gripenov ISTAR (intelligence, surveillance, target acquisition and reconnaissance) sposobnosti značajno su proširene s MS20 kroz podvjesni kontejner za izviđanje koji pruža IC senzore sa slikama u stvarnom vremenu u kokpitu.

Poboljšani podatkovni sustav Link 16 podržava značajno povećanje razmjene podataka između drugih borbenih zrakoplova i  C2 čvorišta.   To podiže situacijsku svijest i podupire nove mogućnosti zrak-zemlja, uključujući i visoko precizni “digitalni” CAS (blisku zračnu potporu).  Prednji promatrači putem uređaja povezanog s borbenim zrakoplovom šalju podatke izravno pilotu u kokpit o ciljevima za gađanje. Pilot ne troši vrijeme na papire i zapisivanje, sve se puno brže odvija i ciljevi se brže neutraliziraju.

Pored tehnološke i „capability“ superiornosti koja je posve očita u odnosu na 30 godina stari F-16 Barak, neosporna je činjenica da je Gripen znatno lakši i jednostavniji za održavanje i eksploataciju. Naime, „turn rate“ iznosi 10 min, odnosno od trenutka kada zrakoplov sleti, provjera sustava, nadopuna gorivom i naoružavanje „air to air“ uz potrebu za angažmanom jednog tehničara i pet mehaničara.

Također, treba reći kako zamjena motora traje samo jedan sat. Ono što je svakako kvaliteta više kod Gripena jest njegova operativna raspoloživost u odnosu na F-16. Naime, MTBF, odnosno vrijeme do pojave nekog kvara na Gripenu iznosi 7,6 sati dok primjerice kod F-16 Block 52 iznos 4,2 sata. Nadalje, MTTR (vrijeme potrebno za popravak) kod Gripena prosječno iznosi 2,5 sati dok je kod F-16 Block 50 približno 4,2 sata. Konkretno, za period od 48 sati raspoloživost Gripena će biti 38 sati, a 10 sati će otići na popravke. Kod F-16 za isti period od 48 sati biti će raspoloživ 24,6 sati. Zašto je tome tako? Vrlo jednostavno, F-16 je koncept višenamjenskog borbenog zrakoplova nastao 20 godina prije pojave Gripena. Situacija po F-16 Barak je još lošija obzirom na njegovu starost.

Kod rabljenih F-16 koji će ući u četvrto desetljeće životnog vijeka to je još posebnija priča, jer će operativna raspoloživost biti još manja kako vrijeme bude odmicalo. Nije samo u pitanju raspoloživost, jer su operativni troškovi izraelskih Baraka dva puta veći u odnosu na novi Gripen. To su činjenice što god tko mislio o njima.

Izraelci pričaju o nekoliko tisuća sati preostalih resursa. Prema kojim specifikacijama, IAI ili Lockheed Martin? Govore o resursima koje deklarira proizvođač Lockheed Martin, ali takvi resursi se odnose na sasvim jasne kriterije i uvjete uporabe zrakoplova. To se zasigurno ne odnosi na način na koji su Izraelci koristili ove zrakoplove u ratnim, klimatskim i drugim ekstremnim uvjetima. Kako je uopće moguće tvrditi da su preostali resursi vjerodostojni i odgovaraju onima koje deklarira proizvođač?

Pored devastacije HRZ i PZO u tehničkom i kadrovskom smislu zadnjih 15 godina, logistička noćna mora neizvjesnosti nabave dijelova, kvarova i slično, jednostavno se ne smije dopustiti. Da li je to priuštivo rješenje u idućih 30 godina za Hrvatsku kakvo traži ministar Krstičević samo zbog činjenice da je cijena koju nudi Izrael dampinška? Ako su u MORH-u mislili kako se Gripen C/D MS20, odnosno najmoderniji jednomotorni višenamjenski borbeni zrakoplov današnjice u operativnoj uporabi ( ne računamo zrakoplove koji se testiraju) može dobiti po komadu ispod 50 milijuna EUR onda su promašili zanimanje i očekivanja su im bila promašena.

Šveđani su u ponudi naglasili kako će isporučiti prva dva Gripena 2020. neposredno prije obilježavanja obljetnice Oluje. Također, navode kako će sposobnost air policinga biti ostvariva krajem 2021. , a puna operativna sposobnost 2024.

Ostaje upitan i politički dio cijele ove priče vezan uz strateško partnerstvo. Republika Hrvatska je članica EU i NATO saveza. Pretpostavljamo kako to znači da je strateški vezana za članice ovih organizacija bilo da je riječ o obrani i sigurnosti, vanjskoj politici i slično. Izrael nije član niti jedne od navedenih organizacija, a gledano dugoročno neće niti biti. Nadalje, nije tajna kako je Izrael u zategnutim odnosima s EU zbog palestinskog pitanja i izgradnje naselja na zapadnoj obali.

Izrael pokušava već neko vrijeme putem zemalja srednje i istočne Europe omekšati stajališta EU i dobiti što veći broj saveznika unutar Unije kako bi dobio barem prešutno odobrenje za svoje postupke. To je vrlo jasno u Budimpešti prije nekoliko mjeseci izrekao i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Nadalje, EU je vrlo jasna po pitanju Irana i uspostave što bliže suradnje, osobito na gospodarskom planu, te se jasno suprotstavlja američkim stajalištima prema kojima SAD dovodi u pitanje nuklearni sporazum s Iranom. Poznato je kako Izrael podržava američku politiku na Bliskom istoku.

Pogledamo li odnose u regiji, odnosno izraelsku vanjsku politiku na ovim prostorima, nema sumnje kako je ona prvenstveno fokusirana na dobre odnose sa Republikom Srbijom i srpskim entitetom u Bosni i Hercegovini. Treba podsjetiti kako je Izrael snažno osuđivao napad NATO-a na Miloševićev režim i vojsku na Kosovu,  a isto tako, treba reći kako Izrael ne priznaje Kosovo kao nezavisnu državu. Tijekom nedavnog posjeta službenom Zagrebu, izraelski ministar obrane Avigdor Liberman je našao vremena da usred Zagreba primi i čelnika srpskog entiteta u BiH i najvećeg zagovornika proruske politike na Balkanu, Milorada Dodika. Naime, Liberman i Dodik su izrazito bliski već duži niz godina, a Liberman je najveći lobist Republike Srpske u svijetu.

Dakle, Republike Srpske, iste one “kuhinje” iz koje se godinama po potrebi vodi informacijski rat protiv sadašnjeg ministra obrane RH Damira Krstičevića i njegovih ratnih suboraca. Liberman je u srpnju ove godine sa srpskim ministrom obrane Aleksandrom Vulinom potpisao Memorandum o suradnji na području obrane i vojne industrije. Vojska Srbije koristi komunikacijska sredstva, bespilotne letjelice i sredstva za nadzor izraelske proizvodnje. S druge strane, Izrael je zainteresiran za informacije vezane uz isporuke oružja s Balkana arapskim državama na području Bliskog istoka, prije svega Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Hrvatska baš i nema neka sjajna iskustva s izraelskom obrambenom industrijom. Besposadna letjelica Skylark I koju je proizvela izraelska tvrtka Elbit je u operativnoj uporabi u Oružanim snagama od 2007., a zahvaljujući naporima i znanju djelatnika OSRH produljen joj je životni vijek i još uvijek se koristi u postrojbama. Izraelska tvrtka ELBIT je ostavila OSRH bez mogućnosti nabave pričuvnih dijelova, jer ih oni ne proizvode za sustave Skylark I, te je samo zahvaljujući hrvatskim stručnjacima koji ih samostalno održavaju, moguća njihova uporaba za potrebe Oružanih snaga. Toliko o izraelskoj potpori.

Kad je u pitanju ekonomija, švedske tvrtke u RH su imale oko 500 milijuna EUR prometa godišnje i zapošljavaju oko 6,000 zaposlenika. Ukupne „švedske“ investicije  u hrvatsko gospodarstvo od 1993. do danas iznose 700 milijuna EUR. Ukupna robna razmjena izmedju Izraela i Hrvatske u 2016. godini iznosila je 66,6 milijuna eura dok je razmjena sa Švedskom iznosila 255,7 milijuna EUR, dakle 4 puta više. Tvrtka Ericsson, svjetski tehnološki div i vlasnik najuspješnije hrvatske IT tvrtke Ericsson Nikola Tesla, zapošljava 3000 ljudi, uglavnom mladih stručnjaka.

Nema sumnje kako je jačanje bilateralnih odnosa Izraela i Republike Hrvatske, prvenstveno na području sigurnosti i obrane korak u dobrom smjeru. Izraelske tvrtke već su ugovorile posao opremanja hrvatskih borbenih oklopnih vozila Patria CRO daljinski upravljanim oružanim stanicama 30mm, velike su šanse da dobiju i posao isporuke bespilotnih sustava srednjeg dometa Republici Hrvatskoj. Već je uspostavljena međusobna suradnja kad je u pitanju borba protiv požara i pokrenute su aktivnosti suradnje kad je u pitanju reagiranje u kriznim situacijama i katastrofama.  Potrebno je unaprijediti obrambenu suradnju na vojno-tehničkom području, kao i razmjenu iskustava na području izobrazbe, razminiranja, različitih oblika školovanja i obuke, kibernetičkih sposobnosti. I to je sve.

Stoga, bez ulaženja u bilo kakve dublje analize, zaista se postavlja razumno pitanje kakav je to strateški obrambeni, politički i drugi interes RH povezivanje s Izraelom na temelju eventualne nabave borbenih zrakoplova starih preko 30 godina. Svoje strateške ciljeve RH je ispunila ulaskom u EU i NATO.