Nema ugovora o nabavi izraelskih F-16 dok Lockheed Martin ne pregleda zrakoplove i odobri program SLEP

Defender.hr je dobio na uvid Prezentaciju ponuda za višenamjenski borbeni avion, a koja je predstavljena državnom vrhu u studenom prošle godine. Dokument je sastavljen samo na sedam stranica, te sadrži vrlo šture informacije o komercijalnim ponudama borbenih aviona, elementima i kriterijima evaluacije kojom su se vodili članovi Povjerenstva, ali ne primjerice kako se došlo do cjeloživotnih troškova korištenja pojedinog tipa zrakoplova što je ključan podatak.

Osim toga iz prezentacije je vidljivo kako je gospodarski kriterij kod evaluacije ponuda bio mizeran, samo 10% je nosio od ukupne ocjene što samo potvrđuje kako će ekonomski efekt nabave aviona biti nikakav. To potvrđuje i informacija kako bi Zrakoplovno tehnički centar kao najveće središte za održavanje vojnih zrakoplova u RH eventualno mogao zavarivati podtrupne tankove na hrvatskim F-16 što je ispod svake razine ozbiljnog promišljanja. Ali. ZTC je priča za sebe. Njemu nisu namijenili održavanje nikakvih borbenih letjelica u dolasku, Kiowa Warrior, Black Hawk kao ni F-16. Poduzeće koje grca u gubicima i koje još nije isporučilo niti jedan helikopter Mi-171Sh nakon remonta,  a već je dobilo velika sredstva za remont, očekuju veliki problemi. No, o tome neki drugi put.

Vratimo se odabiru novog borbenog aviona i nekim zanimljivostima vezanim uz Povjerenstvo. Naime, pet članova Povjerenstva za odabir borbenog aviona osnovanog za vrijeme ministra Kotromanovića također su bili i članovi Povjerenstva kojeg je osnovao ministar obrane Damir Krstičević. U Studiji razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora RH višenamjenskim borbenim avionom izrađenoj 2016. za vrijeme ministra Kotromanovića, naveli su u zaključku kako su operativni troškovi novog Gripena i novog F-16 takvi da je Gripen na rok od 20 godina korištenja oko 260 milijuna USD jeftiniji, dakle na 30 godina to bi bilo čak 400 milijuna USD.

Istih tih pet članova Povjerenstva u Povjerenstvu, ali sada osnovanom od strane ministra obrane Damira Krstičevića na kraju zaključuje kako su operativni troškovi gotovo 30 godina starog izraelskog F-16 najmanji! Dakle, godinu dana prije odabira tvrdili su kako je Gripen kao zrakoplov 4+ generacije na 30 godina jeftiniji od novog F-16 ( 4.generacija ) za 400 milijuna USD ( kad je rabljeni izraelski F-16 u pitanju razlika je još veća), a onda nevjerojatan obrat s tvrdnjom kako izraelski F-16 Barak ima najmanje operativne troškove. To je izazvalo podsmjeh velikog dijela stručne javnosti, jer se bogate zemlje poput Danske, Norveške, Belgije i dr. rješavaju F-16 upravo zbog njegove starosti, odnosno nemogućnosti i neisplativosti održavanja zbog velikih troškova.

Zanimljivo je da je nakon prispjelih inicijalnih ponuda na MORH-ov RFI (Request For Information), dakle prije konačnih komercijalnih ponuda, Povjerenstvo osnovano od strane ministra obrane Damira Krstičevića analizom rangiralo borbene avione prema sljedećem:

  1. Rafale
  2. Gripen C/D
  3. FA-50
  4. izraelski F-16

Kotromanovićevo Povjerenstvo rangiralo je nove avione prema sljedećem:

  1. MiG 29M/M2
  2. Gripen C/D
  3. F-16 Blok50/52
  4. Eurofighter

te je predložilo prve dvije ponude za nastavak pregovora. Došao je novi ministar obrane koji očito nije bio zadovoljan izradom Studije koju je napravila struka samo godinu dana prije (dakle imao je sve parametre), pa je naložilo izradu nove.

Kada je Povjerenstvo zaprimilo komercijalne ponude bez francuske za Rafale i bez južnokorejske za FA-50, Grčka ponuda je zapravo odbačena je i prije nego što je ozbiljno pogledana premda je što se tiče cijene od samo 154 milijuna USD i povezanosti sa američkom stranom, odnosno Lockheed Martinom bila najpriuštivija. Nedostajala je cijena integrirane logističke potpore, te se kao nedostatak navodi da je od naoružanja samo top bio uključen u cijenu. Međutim, kompletna logistička potpora s naoružanjem, nadgradnjom, opremom i obukom preko Lockheed Martina koštala bi dodatnih 450 milijuna USD ( slučaj Rumunjske i njezinih 12 F-16 kupljenih od Portugala ) što je ukupan iznos od 600 milijuna USD, dakle u konačnici, samo 100 milijuna USD skuplja varijanta od izraelskih Baraka za koje se uopće ne zna koliko će u konačnici koštati niti da li će Lockhed Martin garantirati dodatnih 3000 sati za njih. Za grčke zrakoplove kroz cijeli životni vijek je odgovoran Lockheed Martin i on bi bez problema mogao napraviti SLEP kojim bi se produljio životni vijek ovih aviona za dodatnih 3000 sati naleta.

Naravno, novi borbeni zrakoplovi Gripen C/D MS20 i F-16 Block 70 su i najskuplja varijanta, ali samo na prvi pogled o čemu smo već nešto rekli kod operativnih troškova Osim toga, koncept i filozofija uporabe novih borbenih zrakoplova je takav da bi za RH i 8 zrakoplova bilo sasvim dovoljno za dogledno vrijeme, obzirom kako se sve zadaće i misije mogu odraditi sa manjim brojem zrakoplova nego što bi to trebalo sa 30 godina starim F-16.

Ukupni troškovi nabave Gripena s naoružanjem i infrastrukturom, te kamatama na period od 10 godina otplate su iznosili 1,05 mlrd EUR, dok je za američki F-16 Blok 70 cijena bila oko 1,8 mlrd USD.

U prezentaciji je jasno navedeno kako F-16 Barak jedino može letjeti još dodatnih 3000 sati ako prođe kroz američki program SLEP za što garanciju daje proizvođač Lockheed Martin. Upravo navedeni SLEP je glavni problem projekta, odnosno projekt nabave F-16 Barak je došao pred zid iz jednostavnog razloga. Da bi se proveo SLEP, Lockheed Martin traži vraćanje zrakoplova u prvobitno stanje kako bi uopće mogao procijeniti zadovoljava li uvjete za SLEP. Pitanje je da li je uopće moguće nakon toliko izraelskih modifikacija takvo što učiniti? Nitko u svijetu još nije nabavljao rabljene izraelske F-16, Bugarska je u dva navrata već odbila ponudu koju je Hrvatska prihvatila. Prema tome, RH bi bila prva zemlja korisnik rabljenih izraelskih F-16. Očito je da je projektni tim pogriješio već u startu natječaja. Naime, sve to je već trebalo biti odrađeno i ispitano znatno prije. Tko bi trebao platiti troškove transporta izraelskih F-16 do SAD-a i nazad, tko će platiti troškove vraćanja u prvobitno stanje, pregled i slično? Što ako LM utvrdi da SLEP nije moguć na ovim zrakoplovima?

Lockheed Martin je možda dao zeleno svijetlo za prodaju Hrvatskoj izraelskih aviona F-16, ali samo kao dozvolu za “end usera”, dakle Lockheed Martin nema ništa protiv toga da avioni budu prodani RH obzirom kako je Hrvatska članica NATO-a i američki saveznik. Ali, Lockheed Martin ne može jamčiti za izraelske zrakoplove da će naletjeti još 3000 sati, jer ih nije ni pregledao, a kako sada stvari stoje, vrlo je neizvjesno što će dalje biti. Treba reći kako je prvi SLEP program obavljen u svibnju u SAD-u. Izraelci to ne rade niti su ovlašteni od strane LM-a da to rade. LM ne može dati garancije kako će SLEP na izraelskim modificiranim F-16 biti istovjetan onom SLEP-u koji oni rade na izvornim F-16, jer su Izraelci napravili brojne modifikacije.

Ići u nabavu ovakvih zrakoplova bez garancija i logističke potpore proizvođača da avioni mogu još naletjeti 3000 sati bio bi skandal velikih razmjera, te ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Bude li se sve odvijalo kako bi trebalo, odnosno da LM pregleda sve avione i dopusti SLEP program, to će zahtijevati i određeno vrijeme, a ugovor bi mogao biti potpisan tek sredinom 2019.

 

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)