Nakon jučerašnjih izjava umirovljenog generala Josipa Štimca za HRT4 veliki dio dobrih poznavatelja stanja u borbenom zrakoplovstvu u HRZ i PZO kao i puno šire, s nevjericom je mogao zaključiti kako će RH nakon Miga 21 opet imati MiG kad je riječ o raspoloživosti. Naime, Štimac je član Savjetodavnog tijela za odabir borbenog zrakoplova, pa se ne može reći da je neupućen i da ne raspolaže s informacijama o ponudama i zahtjevima.

Zasigurno, najzanimljivije su njegove izjave kako je borbenom zrakoplovstvu dostatno 100 sati naleta godišnje po pilotu, te da rabljeni izraelski F-16 stari 30 godina imaju još 2500 sati resursa.

Iz ovog proizlazi vrlo jednostavna konstatacija, pod pretpostavkom da su Štimčeve izjave pouzdane, a to je:
– Tako projicirano borbeno zrakoplovstvo u HRZ i PZO sa 100 sati naleta biti će sposobno obavljati isključivo zadaće air policinga, odnosno nadzora zračnog prostora, te obuke. Za nešto puno ozbiljnije i više nema govora, osobito ne izvršavanje zadaća potpore postrojbama HKoV-a i HRM, izviđanja, te djelovanja po dubini neprijateljskog teritorija za što bi trebalo godišnje oko 150 sati naleta borbenih pilota;
– tvrdnja kako je izraelskim F-16 ostalo još 2500 sati naleta vrlo je zabrinjavajuća, tim više, jer su ovi zrakoplovi tijekom eksploatacije bili kontinuirano “napregnuti” i pod znatno većim opterećenjima nego najveći broj zrakoplova istog tipa u drugim zemljama. Service Life Extension Program (SLEP), odnosno program proizvođača Lockheed Martin za strukturnim modifikacijama na F-16 koje bi produljile životni vijek zrakoplovima za još 4000 sati još je uvijek mrtvo slovo na papiru, a prvi američki F-16 tek bi 2021. trebali krenuti s ovim programom.
– zbog problematičnog ostatka resursa vrlo je upitna raspoloživost tako starih i iskorištenih zrakoplova čiji će MTBF (vrijeme do pojave kvara) biti puno kraće od onog deklariranog primjerice za F-16 Block 52 (4,2 sata). Podsjetimo MTBF za Gripen je 7,6 sati. Naravno, raspoloživost u tome slučaju pada na 50% i manje, pa je posve nerealno očekivati intenzivnu obuku pilota za izvršenje svih zadaća i misija koje nudi višenamjenski borbeni zrakoplov. Nadalje, MTTR (vrijeme potrebno za popravak) kod Gripena prosječno iznosi 2,5 sati dok je kod F-16 Block 52 približno 4 sata. Konkretno, za period od 48 sati raspoloživost Gripena će biti 38 sati, a 10 sati će otići na popravke. F-16 Block 52 za isti period od 48 sati biti će raspoloživ 24,6 sati. Zašto je tome tako? Vrlo jednostavno, F-16 je koncept višenamjenskog borbenog zrakoplova nastao 20 godina prije pojave Gripena. Situacija po F-16 Barak je još lošija obzirom na njegovu starost.
– samo novi F-16 Blok70 i Gripen C/D MS20 mogu jamčiti 75% raspoloživost, intenzivnu obuku pilota i učinkovito izvršenje svih zadaća koje može osigurati novi višenamjenski borbeni zrakoplov

I na kraju, Povjerenstvo za odabir borbenog zrakoplova je došlo do spoznaje kako bi tijekom 30 godina eksploatacije Gripen bio približno 250 milijuna EUR jeftiniji od eksploatacije starih izraelskih F-16 Barak. Međutim, sudeći prema izjavama pojedinih visokih dužnosnika, to baš i neće imati nikakav utjecaj gdje je incijalna cijena ponude jedino mjerilo.