Pomalo nestvarno nam je zazvučala vijest koju smo jučer predvečer dobili od našeg izvora u HRZ i PZO: “Baćuškama šaljemo Miševe na remont, MORH birao i odlučio, a Zrakoplovno tehnički centar (ZTC) služio kao fikus”. Ključni ljudi MORH-a koji su doveli do ove odluke su Branko Pribolšan i Ivica Devčić. Naravno, takvu odluku nisu donijeli samostalno već su za to imali podršku najviših MORH-ovih dužnosnika. Zbog ovakve odluke u ZTC-u je došlo do velikih podjela unutar Povjerenstva za odabir, jer je sve napravljeno u MORH-ovoj režiji, a ZTC je doveden pred zid zbog financijske situacije u kojoj se našao zbog odugovlačenja s remontom.

Tako su se obistinila naša predviđanja na koja smo ukazivali u nekoliko navrata u posljednjih mjesec dana. Ruski remontni zavod u Chiti trebao bi remontirati 10 helikoptera Mi-171Sh iz sastava HRZ i PZO koji zbog nekompetentnosti ljudskih resursa i aljkavosti u vođenju projekta kasne s remontom već više od osam mjeseci s obzirom da su prvi helikopteri prizemljeni zbog isteka resursa još koncem prošle godine.

Da to neće biti čista posla pokazalo se već u uvodu natječaja. Dok je u protekla dva remonta ZTC nakon postupka nadmetanja i pregovora predlagao MORH-u odabir partnera, ovog je puta MORH od samog početka kontrolirao postupak odabira, a ZTC je poslužio samo kao paravan za odabir. Postavlja se pitanje kako je MORH najnepovoljniju inicijalnu ponudu (najskuplja, nudi najmanje posla ZTC-u, ponuđen nedovoljan vremenski resurs motora) uzeo kao najbolju i jedinu za pregovore. Dakle, nitko drugi nije smio ni primirisati pregovorima osim Rusa unatoč povoljnijim ponudama.

Misli li netko neupućen da je riječ o nekakvim certifikatima koje Rusi imaju, a drugi nemaju, u velikoj je zabludi. Svi su imali jednako vrijedne certifikate prema natječajnoj dokumentaciji. Zapravo, Rusi su sami priznali kako ne raspolažu remontnom dokumentacijom za Mi-171Sh. Smiješne su izjave umirovljenog generala Josipa Štimca kako ovi helikopteri idu prvi put na remont pa logika nalaže da idu u zemlju proizvođača. Pa gdje to piše u natječajnoj dokumentaciji, postoji li takav uvjet? Ne treba smetnuti s uma da je Štimac i član NO ZTC-a, pa bi mu glavna briga trebao biti ZTC i opseg poslova koji je mogao dobiti sa ukrajinskom ili slovačkom stranom. Međutim, kod Štimca očito sva logika tu prestaje. S ruskim odabirom taj opseg poslova je znatno manji, pa time i prihodi.

Ako ništa drugo, nakon finalizacije pregovora s Rusima, MORH ( ne ZTC, jer je MORH stvarno vodio ovaj postupak odabira) je trebao pozvati i druga dva jednako valjana ponuđača iz Ukrajine i Slovačke da daju konačnu ponudu. Ali, ništa od toga. Odluka je očito politička, jer je o remontu s MORH-ovim dužnosnicima u nekoliko navrata razgovarao i ruski veleposlanik. Dva mjeseca Ruse se na sve moguće načine uvjeravalo da spuste cijene, barem 100 USD ispod najboljeg ponuđača, pa je tako zaista i napravljeno. Nije pomoglo ništa što je ZTC ostvario vrlo dobre odnose s ukrajinskom stranom na prošlom remontu, odradio odličan posao i kvalitetan remont, potpisao sporazume o poslovnoj suradnji, a i za ovaj Ukrajinci su dali najbolju inicijalnu ponudu.

ZTC je prije nekoliko godina uspostavio i formalnu suradnju sa poznatim svjetskim proizvođačem motora iz Ukrajine tvrtkom “Motor Sich”. Nije pomogla ni činjenica da svi helikopteri remontirani u Ukrajini prije nekoliko godina obavljaju bez mane sve postavljene zadaće. Ukrajince se očito moralo eliminirati iz tko zna kojih razloga, ali ne kvalitativnih i stručnih, jer su u potpunosti zadovoljili uvjete natječaja baš kao i Slovaci iz Trenčina, dakle zavod iz NATO članice. Upravo zbog Ukrajinaca, sada se Rusi smiju na najjače.

Nevjerojatna je činjenica da se odabirom ruskog dobavljača financira ruska obrambena industrija i opremanje ruskih vojnika koji se bore u Ukrajini primjerice, dok RH istovremeno šalje vojnike na istočne granice NATO saveza u cilju obrane od eventualne ruske agresije. Pita li se itko u MORH-u s kakvom to motivacijom i moralom idu hrvatski vojnici u Poljsku i Litvu ako znaju da se njihovi helikopteri remontiraju u državi u čiju blizinu granica su odlučili stati i navodno braniti litavske i poljske partnere od tih istih Rusa. Kakav li je to apsurd?!

Sve u svemu, dok NATO savez i SAD povećavaju izdvajanja za obranu istočnih članica Saveza od te iste Rusije, MORH nastoji poslati vojne helikoptere u istu zemlju, dakle potencijalnog agresora. Kakva je to poruka Saveznicima i domaćoj javnosti? Po čijoj direktivi? Kakvi su to nacionalni interesi da se na vojnom području razvijaju odnosi s Rusima, a da se zanemaruju odnosi sa Saveznicima, prije svega Ukrajinom.  Još gore, zar nije nacionalni interes samoodrživost ZTC-a i dovoljan opseg poslova na ovom remontu? Zar to nije veći nacionalni interes od financiranja ruske mašinerije koja će hrvatskim novcem moći financirati vojsku na okupiranom Krimu i podržavati pobunjenike u istočnoj Ukrajini. Sjetimo se samo izjava premijera Plenkovića o agresiji Rusije na Ukrajinu ili hibridnog ratovanja uperenog protiv ministra obrane Damira Krstičevića na početku njegovog mandata putem ruskog posrednika u BiH, Republike Srpske.

Nije li donedavno predsjednica RH otvoreno kritizirala Rusiju zbog njezine politike na Balkanu prethodno upozoriivši da se Rusija nelegitimno suprotstavlja integracijama zemalja jugoistočne Europe u EU i NATO. I sad za nagradu takvoj politici, Rusiji se isporučuju novci hrvatskih poreznih obveznika da financira svoje vojne projekte i programe.

Na kraju, zanimljiv je i tajming objavljivanja ovakve vijesti. Predsjednica RH je upravo otputovala u Australiju. Vlada RH je na kolektivnom godišnjem odmoru. Dakle, sve su pretpostavke učinjene da vijest prođe uz što manje publiciteta i neugodnih pitanja.