Omjer cijene i kvalitete uz ekonomske benefite za RH nikako nije na strani američke ponude i F-16 Blok 70/72

U dvorani Doma HV "Zvonimir" u petak 7.12., na dan obljetnice japanskog napada na Pearl Harbour, premijerno je prikazan dokumentarni film HRT-a o američkom junaku hrvatskog porijekla pod nazivom "Heroji se ne zaboravljaju" čiji je redatelj Ištvan Filaković, a scenaristi Vladimir Brnardić i Nenad Bach. Svečanoj premijeri filma prisustovali su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević, zamjenik načelnika Glavnog stožena OS RH general-pukovnik Drago Matanović, državna tajnica Ministarstva hrvatskih branitelja Nevenka Benić, posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država W. Robert Kohorst, vojni izaslanika SAD-a brigadir Robert Mathers, autori filma, članovi obitelji Tomić i ostali. Posebni gost bio je i umirovljeni američki kontra-admiral Robert Lunney koji je pronašao potomke Petra Hercega u Prologu u Hercegovini. Opširnije na: www.morh.hr

Po principu “sve mi je oprošteno, pa mogu opušteno”, ministar obrane Damir Krstičević kao da nije ništa naučio iz propalog posla s Izraelcima, te je nastavio voditi postupak i odabir višenamjenskog borbenog zrakoplova temeljem osobnih želja i ambicija, predstavljajući opciju nabave novih američkih aviona F-16 Blok 70 najbližom odabiru i to bez ikavih argumenata, a pritom je čak i nediplomatski poručio SAD-u da pošalje nemoralnu ponudu koju Republika Hrvatska neće odbiti.

Vrlo brzo moralo je reagirati vodstvo HDZ-a i drževe, pa je tako predsjednik saborskog Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić izjavio kako ministar može predlagati, ali Vlada RH odlučuje o tome. Predsjednik Sabora RH Gordan Jandroković također je demantirao bilo kakvu ponudu ili odluku vlade da se ide u nabavu američkih novih aviona. Ipak, na koncu najkonkretniji je bio premijer Andrej Plenković koji je Krstičevića “stavio u okvire” izjavom: “Nema još nikakve odluke niti nikakve nove ponude”, naglasio je Plenković. Plenković je dodao da će ‘sve ići u vremenskom kalendaru koji je pred nama’. “U ovom trenutku jedino što je bitno je da je ono što je odlučeno 29. ožujka stavljeno van snage.” “Ne znam što je točno ministar rekao, danas je bilo jako puno izjava, jedino meritorno i bitno je ovo što vam ja sada govorim”, dodao je Plenković.

Očito je Krstičević shvatio da su Amerikanci opasno uvrjeđeni odbijanjem RH da prihvati odgovornost za neuspješan posao sa Izraelom i hrvatskim neprihvaćanjem američkih savjeta kako i na koji način je trebalo pristupiti cijelom poslu. Krstičević je pošto poto, čim je poništen natječaj za odabir F-16 Barak, htio poručiti SAD-u kako se ništa strašno nije dogodilo osim gubitka vremena i da oni uvijek mogu računati na njega.

Nije se štedio pritom, čak je izjavio kako RH želi dobiti najbolji omjer cijene i kvalitete. Da, zaista, to bi bilo sjajno, ali najbolji omjer cijene i kvalitete zasigurno nije F-16 Blok 70/72 već Gripen C/D MS20.

Višenamjenski borbeni avion 4+ generacije (kategoriziralo ga Povjerenstvo MORH-a) Gripen C/D MS20 zauzeo je prvo mjesto u domeni sposobnosti pri evaluaciji koje je obavilo Povjerenstvo MORH-a, ispred američkog F-16 Blok 70 i izraelskog F-16. Domena sposobnosti obuhvaća područja koja su potrebna za uporabu, djelovanje i održivost sposobnosti VBA koje su definirane Taktičko tehničkom studijom, a odnosi se na sljedeće elemente:

Operativna i tehnička potpora – nesmetana i neprekidna uporaba aviona tijekom cijelog životnog vijeka uz minimalnu raspoloživost od 65% operativne flote 12 aviona;
Učinkovitost provedbe zadaća – uspješnost aviona u izvršavanju različitih zadaća u određenom operativnom okružju, osiguravajući preživljavanje aviona i posade;
Uporabljivost – područja koji imaju najveći utjecaj na operativna ograničenja: kibernetičku sigurnost, zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i zaštitu okoliša.

Gripen C/D MS20 ima svoju budućnost i njegov plan i razvoj modernizacije predstavljen je prije nekoliko godina. Švedska nudi RH isto avion s potpuno istom opremom koju koristi i Švedsko ratno zrakoplovstvo u svakodnevnim “kontaktima” s ruskim višenamjenskim borbenim avionima na području ruske eksklave Kalinjingrada.

Također, konzultantska kuća Deloitte ocijenila je ponudu Švedske najkvalitetnijom i najizdašnijom kad je u pitanju područje industrijske suradnje i investicija za Republiku Hrvatsku. Kod američke ponude treba zaboraviti na bilo kakvu industrijsku suradnju, odnosno u paketu prodaje aviona ne dolaze nikakva američka ulaganja niti korist za hrvatsko gospodarstvo. U Hrvatsku je do sada stigao 741 milijun eura švedskih investicija, a 50-ak švedskih tvrtki u RH ima oko 9000 radnika i prihode od 900 milijuna eura.

Idemo dalje, pričamo o cijeni? Nema puno nepoznanica, SAD je ponudio 12 borbenih zrakoplova F-16 Blok 70/72 po cijeni 1.4 milijardi EUR, cijena obuhvaća 12 aviona s opremom, obuku, troškove infrastrukture, inicijalni logistički paket za prvih nekoliko godina s dijelovima, zemaljskom opremom, dokumentacijom.

Švedska je ponudila 12 aviona Gripen C/D MS20 za 900 milijuna EUR uz isti paket opreme i obuke.

Razlika u cijeni je 500 milijuna EUR, puno previše. Doda li se tome kakav benefit ima RH od industrijske suradnje sa Švedskom ili nikakvog američkog ulaganja, onda nekako nemaju smisla fraze “najbliža nam je američka opcija, želimo najbolji omjer cijene i kvalitete pazeći na hrvatski proračun i odgovornost prema poreznim obveznicima”.

Protivnici Gripena posve neargumentirano iznose tvrdnje kako C/D verzija nema budućnost što su potpune besmislice koje je demantirao MS20 i gornja tablica razvoja, upgrade sa E/F verzije bit će primjenjiv i na C/D

Osim toga, spekuliranja o nekakvih 6 aviona za početak su zaista smiješna, jer je minimum 6 jednosjeda i 2 dvosjeda za bilo kakvo ozbiljnije promišljanje o budućnosti borbene komponente HRZ.

Naime, suverena država koja samostalno obavlja nadzor zračnog prostora mora imati uvijek spremnu dežurnu paru, odnosno borbeni dvojac uz treći borbeni zrakoplov za ispomoć. Potrebna su dva zrakoplova za obuku, jedan ili dva za trenažu pilota. Pored toga, treba imati na umu da bi uvijek jedan ili dva mogla biti na redovitom održavanju ili nekakvom popravku.  Dakle, nikako se ne može govoriti o 6 borbenih aviona kao nekom minimumu, jer to je ispod minimuma.

Eventualna cijena za šest F-16 Blok 70/72 s paketom logistike bila bi između 800-900 milijuna USD, što cijenovno odgovara broju od 10 aviona Gripen C/D MS20.

Gripen je znatno lakši i jednostavniji za održavanje i eksploataciju. Naime, „turn rate“ iznosi 10 min, odnosno od trenutka kada zrakoplov sleti, provjera sustava, nadopuna gorivom i naoružavanje „air to air“ uz potrebu za angažmanom jednog tehničara i pet mehaničara.

Također, treba reći kako zamjena motora traje samo jedan sat. Ono što je svakako kvaliteta više kod Gripena jest njegova operativna raspoloživost u odnosu na F-16. Naime, MTBF, odnosno vrijeme do pojave nekog kvara na Gripenu iznosi 7,6 sati dok primjerice kod F-16 Block 52 iznos 4,2 sata. Nadalje, MTTR (vrijeme potrebno za popravak) kod Gripena prosječno iznosi 2,5 sati dok je kod F-16 Block 50 približno 4,2 sata. Konkretno, za period od 48 sati raspoloživost Gripena će biti 38 sati, a 10 sati će otići na popravke. Kod F-16 za isti period od 48 sati biti će raspoloživ 24,6 sati. Zašto je tome tako? Vrlo jednostavno, F-16 je koncept višenamjenskog borbenog zrakoplova nastao 20 godina prije pojave Gripena.

Strateško partnerstvo? To je fraza koja neprestano izlazi iz ministra obrane Damira Krstičevića. RH je ostvarila sve svoje strateške interese ulaskom u EU i NATO. Po prirodi stvari njoj su članice ovih organizacija prirodni strateški partneri i saveznici, bilo da je riječ o sigurnosti ili gospodarstvu. Oslanjanje isključivo na jednog saveznika u svemu i svačemu, zanemarujući partnerstvo sa drugim zemljama, ne vodi ničemu. RH mora sve svoje probleme i ostvarenje nacionalnih interesa rješevati unutar EU i NATO uz potporu što većeg broja njezinih članica.

Strateška partnerstva vezivanja samo uz jednu zemlju sasvim su razumljiva za države koje ne pripadaju niti NATO-savezu, EU ili nekom trećem bloku oko Rusije i Kine. Takva nabava borbenih zrakoplova je kapitalna investicija i zaista znači istovremenu i političku odluku koja ima posljedice na vanjskopolitičkom planu.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)