Sad je i službeno. SAD je odobrio prodaju izraelskih F16 u Hrvatsku, ali ukratko Izrael mora vratiti avion u prvobitno stanje i ugraditi novu opremu izvornog proizvođača. Upravo to je sažetak odobrenja State Departmenta koje je otišlo u američki Kongres na potvrdu.

Hrvatska ne pristaje na ništa drugo osim izvornog Baraka koji je odabran na provedenom natječaju. Prema tome, NATJEČAJ ĆE BITI PONIŠTEN.

Iz jučerašnjih izjava hrvatskog državnog vrha bilo je jasno kako su već bili upoznati s takvim američkim odobrenjem, te su izjavili kako ništa osim ponuđenog aviona F-16 Barak neće biti uzeto u obzir. 

S obzirom kako je sada sve jasno, potrebno je redefinirati zahtjeve i uvjete novog natječaja, prvenstveno potrebno je transparentno i javno izreći proračunska sredstva koja su se spremna izdvojiti za nabavu samih borbenih zrakoplova, te logističkog paketa koji ide uz njih ( naoružanje, pričuvni dijelovi, zemaljska oprema, održavanje, dokumentacija i potpora). Ključno je pitanje, koliko su MORH i hrvatska država spremni izdvojiti na godišnjoj razini za ove dvije stavke. Pokazalo se da bi u konačnici troškovi na godišnjoj razini kad je u pitanju izraelski F-16 Blok 30 Barak star 30+ godina mogli iznositi približno 700 milijuna kuna (cijena nabave aviona i logistički paket kroz otplatni plan 10 godina).

Koliko bi takav avion još mogao letjeti i koji bi bili operativni troškovi njegove eksploatacije velika je nepoznanica. Stoga, dobro je što se sve ovo dogodilo, jer takav razvoj situacije i poništenje natječaja može imati samo dobre posljedice po HRZ i RH u cjelini. Naime, od nekakvih izraelskih investicija i slično niti “I”. O tome nemaju što reći niti u Ministarstvu gospodarstva.

Da je kojim slučajem na stol stigla američka ponuda rabljenih F-16 starih 30 godina, cijena bi bila povoljnija uz cjelokupni paket, jer se radi o znatno slabije opremljenim F-16 A/B u odnosu na Barak. Takvo što se dogodilo u Rumunjskoj koja mora platiti oko 700 milijuna USD što je približno 500 milijuna kuna godišnje za 30-ak godina starih 12 F-16A/B MLU Block 15 Naravno, uz američku ponudu ne dolazi nikakva ponuda za ulaganja ili investicije.

Stoga, kao prvo, nužno je javno reći koja su to sredstva na raspolaganju za nabavu borbenih zrakoplova i logistike (ukupni troškovi). Ako nitko od ponuđača ne može ući u taj financijski okvir koje je hrvatska država spremna izdvojiti (cijena samih zrakoplova i cijena logističkog paketa), onda ugasiti borbeno zrakoplovstvo i tražiti NATO da nam nadzire zračni prostor što malo tko može vjerovati.

Obzirom da se radi o velikoj i kapitalnoj nabavi država mora iskomunicirati prema javnosti razloge zašto izdvojiti tolika financijska sredstva i koji su benefiti takve nabave, ne samo sigurnosni već i gospodarski.

Nastavno na spomenuto i kao drugo, ne može se i ne smije zanemariti gospodarski efekt ovakve nabave kako je učinjeno u prethodnom natječaju, jer Izrael nije ponudio nikakva ulaganja ili investicije, pa čak niti u zrakoplovni sektor (Zrakoplovni tehnički centar Velika Gorica). 

Treće, ne može se više u isti koš trpati novi i stari avion, jer zato mora postojati sustav bodovanja i vrednovanja takvih ponuda.

Četvrto, ne može se dogoditi da u Povjerenstvu u ponovljenom natječaju sjede ljudi koji tvrde kako su operativni troškovi starih aviona jeftiniji u odnosu na nove avione, jer je to glupost “par excellance”.

Peto, osnovati Nacionalno povjerenstvo za odabir borbenog aviona na čijem bi čelu bili premijer i predsjednica RH, a članovi ministri obrane, financija i vanjskih poslova. Odustati od dosadašnjeg modela odabira gdje je glavnu riječ vodilo Povjerenstvo MORH-a i ministar obrane prije svih, a koji su i predlagali konačni odabir.

Obzirom na stanje borbenog zrakoplovstva i procjenu stvarne ugroze, te ograničeni proračun, za početak je dovoljno i 6+2 nova borbena aviona, jer za provedbu misija i zadaća današnji avion 4+ generacije zamjenjuje dva aviona prethodne generacije zbog svojih senzora, naprednijeg softwera i ostalih paketa opreme. S vremenskim odmakom i dostizanjem sposobnosti nabavila bi se u roku 10 godina još 4 nova borbena zrakoplova čime bi se eskadrila kompletirala.

Ovaj broj zrakoplova sasvim je dovoljan za početak i obavljanje deklariranih zadaća unutar NATO saveza. Ne treba smetnuti s uma i stanje s pilotskim i tehničkim kadrom u borbenoj komponenti HRZ-a, odnosno stupanj njihove trenutne obučenosti.

Piloti nemaju nikakva iskustva s noćnim letenjem, a nisu baš imali priliku niti za gađanje. Tehnički kadar bio je oslonjen na rusku tehniku i takav sustav održavanja. 

Sve u svemu, potreban je reset za novu odluku, ali i odabir aviona po principu “ključ u ruke”.

Foto: MORH / T. Brandt, HRZ
KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)