Proteklih smo dana svjedoci do sada nezabilježenih požara po jačini, intenzitetu i brojnosti na području Dalmacije i njezine unutrašnjosti. Jedan dio njih je nastao i širi se ovih dana na površinama zagađenim minsko-eksplozivnim sredstvima. Zbog nepristupačnosti gašenje je onemogućeno ili ograničeno samo na djelovanje zračnih snaga. Najviše su ugrožene površine u mediteranskom i submediteranskom području.

Sanacija opožarenih površina zagađenih minsko-eksplozivnim sredstvima za sad predstavlja nerješiv problem. Posebnu pažnju treba posvetiti edukaciji stanovništva kako bi se smanjila mogućnost nastanka požara naročito na površinama zagađenim minsko-eksplozivnim sredstvima. Često kod lokalnog stanovništva vlada mišljenje da vatra može „očistiti“ površinu od mina, da će svojim prolaskom preko neke površine aktivirati zaostala eksplozivna sredstva, što je netočno. Vatra može aktivirati neke od mina, ali ne sve, tako da posljedice mogu biti dalekosežne, jer dio mina koji se nije aktivirao, ostaje i nadalje opasan po život.

Zasigurno je došlo vrijeme da se razminiranje u RH na minsko sumnjivim područjima ubrza uz primjenu novih tehnologija. Stvarni tempo razminiranja prošlih godina je postao sporiji jer se preostalo sumnjivo područje sastoji uglavnom od šume i makije, koje se ne mogu čistiti strojevima. Ukupni izravni trošak čišćenja mina u Hrvatskoj mogao bi premašiti 11 milijardi kuna, dok su neizravni troškovi nekorištenja zemlje za poljoprivredu, turizam ili gradnju još i viši. Posljedice rata očito ćemo još dugo osjećati i financijski.

Mine su eksplozivne naprave koje se koriste od 13. stoljeća. Vrlo su efikasne u zaustavljanju neprijateljskih snaga, ali ubijaju neselektivno, dugo nakon završetka sukoba. Godinu za godinom nevini civili pogibaju ili bivaju ranjeni od mina i drugih neeksplodiranih ostataka rata. Lokacije zakopanih mina ostaju neidentificirane. U većini slučajeva njihovo postojanje postaje poznato tek kada dođe do tragedije. Kako vrijeme prolazi, sve je teže identificirati pozicije mina radi kretanja tla. Zbog toga, velika područja se označavaju kao kontaminirana i zabranjuje im se pristup. Ta područja predstavljaju stvarnu prijetnju lokalnom stanovništvu i ne mogu se koristiti za gospodarski razvoj. Metode koje se trenutačno koriste, poput detektora metala i pasa, su vrlo spore i skupe. Nakon završetka procesa čišćenja vrlo često postane jasno da je do 80% područja od početka bilo čisto. To je gubitak vremena i gubitak novca.

Najefikasniji pristup je smanjivanje sumnjivog kontaminiranog područja na minimum. Primjerice, tvrtka Geomine je razvila inovativnu metodu koja identificira segmente tla unutar kontaminiranog područja koji su bez mina. Eliminacijom čistih segmenata dramatično se smanjuje površina kontaminiranog područja koje stvarno treba tretirati.
Kemikalije koje mine otpuštaju reagiraju s okolnim tlom i vegetacijom, stvarajući jedinstveni dušično-kisični potpis. Snimke iz zraka napravljene hiperspektralnom kamerom i kemijska analiza uzoraka tla i vegetacije pružaju Geomineovom snažnom analitičkom algoritmu sve podatke koji su potrebni za identifikaciju segmenata područja bez mina.
Pristup „redukcijom kontaminiranog područja“ strahovito unapređuje čišćenje mina širom svijeta. Od svog osnutka 2007. godine, Geomine je uspješno radio u Izraelu, Angoli, Njemačkoj i drugim post-konfliktnim državama.
U Angoli, na primjer, gdje je razorni građanski rat trajao desetljećima, više od 15 milijuna mina je ostalo zakopano nakon prestanka neprijateljstva. Tisuće civila je poginulo i bilo ranjeno. Zemljište kontaminirano minama se ne koristi, niti društveno, niti gospodarski. Geomineov pregled je omogućio indikaciju točnih područja u kojem je čišćenje mina stvarno potrebno te puštanje velikog područja natrag u normalnu uporabu u obliku novih farmi, stambenih jedinica i poljoprivrednog razvoja.

Za očekivati je da će nedavno imenovana predsjednica Upravnog vijeća HCR-a Đurđa Adlešič i njezin tim krenuti u jači angažman u cilju ubrzavanja rješavanja problema mina u RH, jer rok za Hrvatsku bez mina do 2019. nije realan s postojećim metodama i tehnologijama.