Prva četiri helikoptera američke proizvodnje OH-58D Kiowa Warrior za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) stići će u Zadar koncem srpnja ove godine.

Helikopteri će biti prevezeni iz SAD-a američkim transportnim vojnim avionom C-5 Galaxy zajedno sa simulatorom za obuku kao i pričuvnim dijelovima te bez naoružanja, doznaje Defender od visokopozicioniranog izvora u MORH-u. Obuka će usljediti odmah početkom kolovoza.

Stručni tim OSRH koji je predvodio pukovnik Michael Križanec odabrao je u SAD-u u studenom 2015. godine 16 helikoptera tipa OH-58D koji su prvi put ušli u uporabu američke vojske 2012.

_rtc3836Praktično, radi se o novim helikopterima koje je proizvođač označio da su proizvedeni u razdoblju 2010-2012., a koje američka vlada donira OSRH. Hrvatska strana je odabrala helikoptere OH-58D sa svim senzorima. Kiowa je prvi američki helikopter koji koristi MMS – Mast Mounted Sight (sustav senzora smješten unutar okruglog kućišta iznad glavčine rotora). Unutar MMS-a, nalaze se senzori za termalno skeniranje, teleoptički senzori, laserski sustav za određivanje udaljenosti i označavanje cilja, te optički ciljnički sustav. Upravo tako opremljeni dolaze u HRZ i PZO.

Vlada Republike Hrvatske je na nedavno održanoj sjednici u svbnju donijela Odluku o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2020. godine za potrebe opremanja helikopterima Kiowa Warrior u iznosu 96.8 milijuna kuna. Po godinama i u iznosima kako slijedi:

2017. do 70.000.000 kn
2018. do 20.000.000 kn
2019. do 6.600.000 kn
2020. do 200.000 kn.

Tu odluku Vlade dobrom je ocijenila i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. Helikopteri su dobiveni za otprilike 10 posto stvarne cijene, i to je ulaganje, a ne potrošnja, budući se moderniziraju Oružane snage i štite životi pilota, rekla je tada odgovarajući na pitanja novinara.

phoca_thumb_l_20151109“To je tip helikoptera koji trebamo. Trebamo mijenjati našu flotu”, ocijenila je Grabar-Kitarović. Stanje helikoptera u Hrvatskoj je dobro, no oni kojima raspolažemo ne odgovaraju “svim sigurnosnim ugrozama i svemu što se može pretpostavljati imajući u vidu trendove od migracija do potencijalnih terorističkih prijetnji”, rekla je Grabar-Kitarović.

Odbor za obranu Hrvatskog sabora podržao je projekt opremanja Oružanih snaga sa 16 rabljenih helikoptera tipa OH-58D Kiowa još u veljači ove godine.

Tada je odlazeći načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić na Odboru rekao da je to projekt od strateške važnosti, jer se radi o lakim izviđačkim borbenim helikopterima s izuzetnim sposobnostima. „Zahvaljujući senzorima, naoružanju i vojnoj opremi mi postajemo dominantni po pitanju izviđanja, borbenog djelovanja iz zraka, uvezivanja borbenih sustava“, rekao je Lovrić.

Dodao je da ti helikopteri imaju i značajne izvidničke sposobnosti tako da mogu pomagati u traženju i spašavanju nestalih osoba i zaštiti hrvatske granice. Kad se promatara financijski, uloženo i dobiveno Hrvatska će dobiti vrijednost od 1,7 milijardi kuna pri čemu će uložiti dvjesto milijuna kuna, rekao je Križanec.

Kiowa je višenamjenski helikopter koji je za potrebe američke vojske proizveden u drugoj polovici 60-ih godina na temelju helikoptera Bell-206A Jet Ranger.

Novija inačica OH-58D Kiowa Warrior je najsofisticiranija i ocijenjena je kao letjelica s kvalitetnim performansama, pouzdanosti te malim operativnim troškovima. Kiowa je prvi američki helikopter koji koristi MMS – Mast Mounted Sight (sustav senzora smješten unutar okruglog kućišta iznad glave rotora). Unutar MMS-a, nalaze se senzori za termalno skeniranje, tele-optički senzori, laserski sustav za određivanje udaljenosti i označavanje cilja, te optički ciljnički sustav.

img_0352Korijene OH-58 trebamo tražiti još na početku šezdesetih godina, kada je Bell kao odgovor na poziv Mornarice Sjedinjenih Američkih Država za prijedlog lakog izvidničkog helikoptera projektirao YHO-4 i njime pobijedio na natječaju. Na krilima uspjeha malo izmijenjeni dizajn ponudili su 1962. i Kopnenoj vojsci SAD-a, ovaj puta pod imenom YOH-4A, ali je izbran projekt Hughesa OH-6 Cayuse. Nakon toga iskustva u Bellu su se odlučili redizajnirati određene dijelove konstrukcije i taj helikopter su nazvali Model 206A Jetranger. Kako Hughes nije poštovao odredbe ugovora, raspisan je 1967. novi natječaj za izvidnički helikopter i Bell je sa svojim Jetrangerom pobijedio, te je dobio ugovor za proizvodnju helikoptera pod nazivom OH-58A Kiowa.

Kada je OH-58A uveden u operativnu uporabu Vijetnamski rat je bio u punom zamahu tako da su 1969. prve Kiowe uključene u borbena djelovanja. Korištene su uglavnom za procjenu učinjene štete, te za navođenje topničke vatre. Već za vrijeme rata su uočeni neki problemi, kao nedostatak snage u uvjetima visokih temperatura i slaba zaštita od pješačkog naoružanja, a do kraja rata je izgubljeno 45 Kiowa što predstavlja značajan broj u odnosu na ukupan broj . KoV SAD-a je pokušavao na naučenim lekcijama iz Vijetnamskog rata progurati program za novi izvidnički helikopter, ali im nije uspjelo dobiti dovoljna financijska sredstva, te su se morali zadovoljiti sa modernizacijom OH-58, s obzirom da je OH-58B bila oznaka za izvozni OH-58A, ta modernizirana Kiowa je dobila naziv OH-58C, a glavna poboljšanja su uključivala snažniji motor i sustav smanjenja toplinskog odraza. Kao jedan od kurioziteta možemo navesti da je Kiowa postala jedan od prvih helikoptera na koji su ugrađene karakteristične škara za rezanje kablova i žica, kao odgovor na iskustva iz Vijetnamskog rata gdje je bilo dosta gubitaka upravo zbog udara u žice dalekovoda. Nakon OH-58 škare su postale standard na svim helikopterima KoV SAD-a.

Slijedeća, ujedno i posljednja, inačica Kiowe – OH-58D predstavljala je veliki skok od prvobitnog projekta. Snaga motora je udvostručena. Sklop nosećeg rotora je u potpunosti redizajniran, glavčina i krakovi rotora su u potpunosti izrađeni od kompozitnih materijala, umjesto bučnog dvokrakog rotora klasične konstrukcije dizajniran je četverokraki kruti rotor što je rezultiralo bitno poboljšanim manevarskim sposobnostima, smanjenjem vibracija i smanjenom količinom buke. Naravno sa jačim motorom i reduktor je redizajniran da može prenijeti veću snagu na rotore i agregate. Najveća vizualna razlika između A i D verzije je MMS (Mast-mounted Sight) sustav koji je postavljen iznad nosećeg rotora a u kojem se nalazi kamera, IC senzor i laserski označivač-daljinomjer.

Neobično mjesto na kojem se MMS nalazi je logično ako gledamo da je OH-58D primarno bio namijenjen za izviđanje i „označavanje“ ciljeva za novi jurišni helikopter AH-64A Apache, tako da je samo MMS izložen mogućoj neprijateljskoj vatri, dok se sam helikopter može nalaziti u zaklonu. Kokpit je također prošao znatnu modernizaciju, između ostalog povećana je instrument ploča u koju su ugrađena dva višenamjenska prikaznika. Ugrađena je i kompletno nova radio-navigacijska oprema, koja je spregnuta sa digitaliziranim kokpitom znatno smanjila opterećenje pilota. OH-58D je ušao u operativnu uporabu 1985. godine, a svoje vatreno krštenje je doživio 1988. kada je u sklopu operacije „Prime Chance“ tijekom Iračko-Iranskog rata korišten za obranu tankera od Iranskih brzih brodova. Obzirom da Mornarica nije imala helikoptere koji bi mogli odgovoriti na takvu vrstu prijetnje korištena je Kiowa zbog svojih naprednih mogućnosti u noćnim uvjetima, ali za razliku od serijskih primjeraka, Kiowe korištene u toj operaciji su bile naoružane.

Sam zahvat postavljanja naoružanja nije bio kompliciran, jer je senzorski dio već bio ugrađen na helikopter, trebalo je samo postaviti nosače za laserski vođene rakete Hellfire, iste onakve kakve je koristio i AH-64. Takva preinaka se pokazala odličnom i u KoV SAD-a su odlučili sve OH-58D opremiti sa nosačima za naoružanje, te je takav OH-58D dobio naziv Kiowa Warrior.

phoca_thumb_l__rtc3763Otkazivanjem skupih projekata poput RAH-66 Comanche i Armed Reconnaissance Helicopter ARH-70 sredstva su preusmjeravana u modernizaciju postojećih OH-58D. 1997. godine je krenula modifikacija OH-58D(I) sa poboljšanim motorom Rolls Royce Allison 250-C30R/3 kojime se poboljšala karakteristika motora u uvjetima većih nadmorskih visina i veće temperature, motor je došao sa FADEC (Full authority digital electronic engine control) sustavom upravljanja radom motora. Snaga, odnosno nedostatak iste, je od početka bila rak rana Kiowe i iako je u OH-58D sa motorom od 650 KS taj problem donekle riješen, postavljanjem nosača sa naoružanjem u Kiowi warrioru se opet sve vratilo na početak, pogotovo stoga što je helikopter intenzivno sudjelovao u operacijama u Iraku i Afganistanu gdje su uvjeti krajnje nepovoljni.

Sustavi unutar MMS su poboljšani, postavljen je kompletno novi senzorski paket i povećana procesorska snaga tako da je sada npr. moguće istovremeno praćenje 6 ciljeva, automatski ponovni zahvat pokretnih ciljeva ako oni prolaze iza prepreka i sl. Omogućeno je i nošenje najnovije inačice laserski vođene rakete – Hellfire II. Zadnja modifikacija Warriora OH-58D(R) je uglavnom bila usmjerena na zaštitu posade, tako da su ugrađena nova sjedišta koja ublažavaju udar prilikom pada. Ugrađeni su i zračni jastuci u kokpitu. Iako je Bell ponudio KoV SAD-a modernizirani UH-58F sa brojnim poboljšanjima, nakon provedene analize 2013. godine je odlučeno da se Kiowe Warriori povuku iz uporabe, razlog je jednostavan – besposadne letjelice. One su preuzele veliki dio izvidničkih zadaća, a dodavanjem naoružanja dobile su i određene napadne sposobnosti. Dio potpore kopnenim snagama koji su radili OH-58 preuzeli bi AH-64 Apache.

Glavno pitanje koje se postavlja je treba li OSRH Kiowa Warrior? Odgovor je lagan – Treba! Prije nego dignete obrve, postoje tu i pod pitanja; dakle možemo li si priuštiti takav helikopter, a tu je naravno i pitanje prioriteta.

OSRH su 2000. godine prizemljile svoje borbene helikoptere Mi-24, a 2005. i rasformirale svoju jedinu eskadrilu borbenih helikoptera, a time su izgubile sposobnost bliske zračne potpore kopnenim jedinicama. OH-58 nije punokrvni jurišni helikopter, no naoružan sa četiri Hellfirea pruža puno precizniju platformu od Mi-24V naoružanog sa raketama 9K114 Shturm. Sama činjenica da se Kiowa koristila puno češće i u Iraku i u Afganistanu od bilo kojeg drugog jurišnog helikoptera također nešto govori.

Naravno dio razloga leži u činjenici što je OH-58 puno jeftiniji za letenje i lakši za održavanje od recimo AH-64, drugi dio leži u činjenici da Kiowa može poletjeti u roku od samo 3 minute od poziva za potporu, a to se u puno slučajeva na terenu pokazalo presudno. Zbog svoje veličine je teži cilj za oboriti, te je puno agilniji, ali to, kao i kod japanskih lovaca iz drugog svjetskog rata dolazi uz cijenu, a to je slabi oklop. Brzina je osjetno manja nego kod jurišnih helikoptera, performanse u vertikalnim režimima nisu baš sjajne. Senzorski paket omogućava Kiowi vrlo učinkovito djelovanje pod zaštitom mraka, kako vojno, tako se može koristi i za nadzor granice ukoliko se pokaže potreba, posebice u krizama kakva se trenutno događa sa izbjeglicama.

Kada bi još takav helikopter trebali platiti nekih 13 mil. dolara u današnjoj financijskoj situaciji sigurno bih rekli: ne hvala! No nama se taj helikopter poklanja. Sada dolazi na red onaj argument „Ništa nije besplatno“ i to apsolutno stoji, trebati će platiti naoružanje, obuku, održavanje…Ali zašto ne razmišljati da prvo obučimo pilote da lete tim helikopterom i koriste sve njegove sustave, to će definitivno biti proces koji će trajati neko vrijeme, a onda odlučiti da li imamo financijskih sredstava za kupovinu naoružanja, tu prvenstveno mislim na Hellfire čija cijena je oko 100k $, jer samo ispaljivanje rakete, ukoliko ste usvojili taktiku uporabe je skoro formalnost, a ovaj helikopter ima dosta namjena i bez naoružanja.

Vjerujemo da bi i sama obuka Hrvatskih pilota instruktora prošla kroz neki od programa suradnje sa OS SAD-a, obuka tehničkog kadra bi ipak iziskivala određeno vrijeme i financijska sredstva. Kiowa, iako mnogi govore da je to Bell206 na steroidima, je samo izgledom sličan Jetrangeru. Ima jako malo dodirnih točaka, te je osim sustava održavanja koji je isti „on condition“ sve ostalo prilično različito i tu ne možemo govoriti o nekom plusu. S druge strane OH-58 je u potpunosti NATO kompatibilan i mogao bi se koristi u bilo kojoj združenoj operaciji snaga saveza.

U ovoj priči nudi nam se, jako jeftino, vraćanje sposobnosti koje smo se odrekli prije 15 godina, a koja nam je bila jako bitna u domovinskom ratu, a definitivno je bitna i danas. Takvu priliku vrlo vjerojatno više nećemo imati. Ako samo pogledamo kod susjeda Srba, ma koliko deplasirano to bilo, oni još uvijek održavaju flotu Gazela koja je po namjeni usporediva sa Kiowom, no Kiowa je svojim borbenim i senzorskim kompletom nekoliko generacija napredniji helikopter. Nadamo se da smo ovim kratkim prikazom pojasnili zašto objeručke prihvaćamo donaciju OH-58, jer sad dolazi drugi dio priče, puno ozbiljniji – tko će na tim helikopterima letjeti, a tko će ih održavati? Pilotski kadar nam je sve stariji, a brojno stanje sve manje. U prvim generacijama pilota školovanih u RH završavalo bi školovanje njih tridesetak, a danas dvoje!? U eskadrilama helikoptera i tako nedostaje pilota i sada bi trebalo izmisliti novih barem dvadesetak pilota? Sa tehnikom je slična situacija, a to su stvari koje se ne mogu riješiti preko noći, nabavljati helikoptere da se samo možemo hvaliti da ih imamo je deplasirano

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)