U proteklom vremenskom razdoblju dogodilo se nekoliko incidenata u kojem su bespilotne letjelice mogle imati presudnu ulogu u sprječavanju ili umanjenju posljedica. Ovih dana svjedoci smo katastrofalnih požara u Dalmaciji. Ne treba previše biti pametan i zaključiti kako bi se korištenjem bespilotnih letjelica, ali onih s autonomijom od 15 sati naviše, moglo preventivno djelovati odnosno nadzirati potencijalna vatrena žarišta i brzom reakcijom spriječiti širenje požara. Pojednostavljeno, na požarištima bespilotne letjelice daju zapovjednom stožeru na tlu jasnu sliku situacije, što pak omogućuje pravovremene odluke. Bespilotne letjelice mogu upozoriti na požar dok je još mali i kada ga se može jednostavno ugasiti, a mogu i nadzirati eventualno sumnjivo ponašanje pojedinaca u području nastanka požara.

Nakon nesretnog sudara plovila pokraj Dubrovnika, bespilotne letjelice su mogle biti uključene u potragu za nestalima. Kada se turisti neoprezno izgube u brdima i na planinama, brže i jeftinije mogu biti pronađeni korištenjem bespilotnih letjelica jer one lete i danju i noću te nose IC kamere.

Na moru one mogu identificirati sumnjiva plovila koja se nađu u pokušaju krivolova ili šverca. Na poljoprivrednim površinama, uz pomoć hiperspektralnih kamera, mogu pratiti razvoj i širenje raznih bolesti i kukaca, omogućavajući smanjenje štete na usjevima. Nakon nabavka PzH2000 iz Njemačke, bespilotne letjelice mogu izviđati učinkovitost paljbe i vršiti njenu korekciju, čak i laserski označavati mete za „pametnu“ municiju. Upotrebljivost je praktično neograničena.

Ukoliko se krene u nabavu, mora se paziti da se letjelice nabavljaju od renomiranih proizvođača koji pružaju tehničku podršku i snabdijevanje rezervnim dijelovima, kako bi se izbjegla kupovina letjelica na kraju proizvodnje za koje za nekoliko godina više neće biti dijelova. Druga bitna stavka je i izdržljivost, odnosno radna autonomija. Ako letjelica leti brzinom od oko 100 km/h i ima autonomiju od 6 do 8 sati, do ruba radijusa djelovanja trebat će joj oko 2 sata i toliko da se vrati. To znači da samo 50% vremena leta ili manje može efektivno raditi. Druga letjelica iste brzine i istog radijusa djelovanja s većom autonomijom dulje može ostati iznad promatranog područja pa je i omjer korisnog i praznog hoda povoljniji.

Time se štede resursi letjelice. Praktično sve ispod 15 sati izdržljivosti je nedostatno. Bitno je i nabaviti letjelice koje su već dokazane u upotrebi u svijetu, kako Hrvatska ne bi nekome služila za razvoj prototipova. Na kraju, bitno je nabaviti i čim kvalitetniju opremu bespilotnih letjelica u smislu kamera i radara. HD kamera i IC kamera su obavezna, a laserski pokazivač, hiperspektralna kamera i radar su dobrodošli plusovi. Ukoliko iz financijskih razloga nije moguća nabava cijelog kompleta, bitno je da odabrana letjelica ima mogućnost dogradnje pojedinim sustavima u budućnosti.

Same bespilotne letjelice su ništa bez korisnog tereta. Ovisno o dimenzijama same letjelice, moguće je nositi teret od 15 kg pa sve do 450 kg i više. Taj teret se može sastojati od dnevnih i noćnih kamera, laserskih pokazivača, hiperspektralnih kamera, radara, radio stanica, transpondera, antena za prisluškivanje i drugog. Slika iz bespilotnih letjelica prenosi se na zaslon operatera, u zapovjedni stožer i po potrebi isturenim jedinicama. Srednje velike i velike letjelice mogu nositi radar, koji daje dodatnu dimenziju korisnosti. Radar na moru može puno brže i na većoj udaljenosti detektirati objekt, nakon čega se kamere okreću u tom smjeru i letjelica se može približiti. Neki radari imaju SAR opciju (Synthetic-Aperture Radar), što im omogućuje stvaranje dvodimenzionalne i trodimenzionalne slike tla ispod letjelice kroz dim, maglu i druge smetnje.

One mogu ostati u zraku satima pa čak i danima, a velik dio funkcija je automatiziran pa je isključen faktor ljudske pogreške. Srednje velike i velike bespilotne letjelice samostalno polijeću i slijeću na pistu, uzimajući u obzir čak i bočni vjetar. Komunikacija s bespilotnom letjelicom moguća je radio vezom i satelitskom vezom, što pak omogućuje radijus djelovanja od 150 do 1500 km.