Konačno smo dobili i potvrdu našeg pisanja i informacija u vezi sa američkim stajalištem spram nabave novog tipa borbenog zrakoplova za potrebe HRZ i PZO. Naime, u intervjuu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović Večernjem listu od 24.12., između ostalog, jasno je naznačeno da SAD imaju razumijevanja za stajalište RH da joj treba borbena eskadrila, ali to je sve što nam SAD imaju za poručiti, ništa više od toga. U intervjuu nema traga od bilo kakvih najava pomoći, donacija, suradnje ili sličnog, a što bi dovelo do promjene američkog stajališta u budućnosti kad je u pitanju nabava borbenih zrakoplova za potrebe HRZ i PZO, a čuli smo i zašto. Naime, predsjednica u intervjuu Večernjem listu, posve otvoreno iznosi stajalište SAD-a u svezi toga.

“Razgovarala sam sa mnogima iz SAD-a i kazali su da oni drže kako postoje i drugi načini kako možemo štiti svoje nebo, ali da razumiju zašto je nama važno da imamo svoju eskadrilu, a odluku prepuštaju nama”. Upravo ovakvo američko stajalište Defender je istaknuo u svom posljednjem broju od 15.11. sa izjavama bivšeg američkog ministra obrane Roberta Gatesa ( “SAD ne ohrabruju zemlje poput Vaše da razvijaju samostalno ovu vrst sposobnosti”) na sastanku sa bivšim hrvatskim ministrom obrane Davorom Božinovićem te bivšeg američkog veleposlanika u RH Jamesa Foleya ( “To bi moglo ugroziti Vaš vojni proračun, pa čak i državni”) u razgovoru sa bivšim hrvatskim predsjednikom Josipovićem. Jedini razlog je isključivo trošak nabave, održavanja i eksploatacije F-16. To jednostavno nije priuštivo za zemlju poput RH koja ne bi osjetila niti ekonomski benefit od nabave F-16. Kada je Lockheed Martin bio u RH prije pet godina, najviši obrambeni dužnosnici RH su se na prikaz cjenovnog paketa novih F-16 doslovno “smrznuli” i vrlo brzo izgubili interes. Sada je i nama jasno zašto. Nakon rumunjskog slučaja nabave 30-35 godina starih 16-ica za ukupno 628 milijuna EUR bez prilagodbe zemaljske infrastrukture, koja će koštati dodatno oko 300 milijuna EUR (Poljska je za 48 F-16 platila samo za zemaljsku infrastrukturu 1,6mlrd USD u dvije baze), i k tome bez ikakvog gospodarskog benefita za Rumunjsku koja će koristiti avione samo idućih 15-ak godina, RH nema puno izbora. Rumunjska će ulupati 1mlrd EUR za idućih 15 godina za nabavu borbenih aviona F-16, a odmah poslije dvostruko više za nabavu drugog tipa borbenog aviona. To baš i nema nekog smisla.

Sve u svemu, osim razumijevanja da se ne izgube generacije školovanih vojnih pilota, simbolike, zadržavanja HRZ-a zbog iskustva iz Domovinskog rata nema tu ničeg konkretnog što je naglasila i predsjednica, a znatno ranije objavio Defender. “Ako želite možemo Vam pomoći da se sretnete sa predstavnicima Lockheed Martina, proizvođača F-16”, glasila je prije pet godina poruka američkog državnog vrha koja je očito na snazi i danas, ali sa bitnom razlikom. Proizvodna linija F-16 se zaustavlja do kraja iduće godine, jer je Bahrein dobio odbijenicu te time onemogućio Lockheed Martinu daljnju proizvodnju F-16. Dakle, pitanje je da li je to uopće i moguće danas. Druga opcija? F-16 sa zaliha Američkog ratnog zrakoplovstva, NG i slično. O tome nema niti spomena, nikada nije bilo ponuđeno od strane američke vlade, a predsjednica je u svojim izjavama posredno to i potvrdila. Ništa osim razumijevanja. Treća opcija, rabljeni F-16 sa zaliha europskih saveznika? Upravo prošli tjedan Rumunjska je objavila kako saveznici nemaju F-16 na raspolaganju za prodaju.

Ipak, ovaj intervju ima veliku težinu, ne samo zbog toga što je svima konačno postalo jasno da SAD ne mari pretjerano za hrvatsko borbeno zrakoplovtvo već zbog činjenice da je predsjednica postigla politički konsenzus sa premijerom Andrejom Plenkovićem po pitanju nabave novog tipa borbenih zrakoplova. Nadamo se kako će državni vrh pritom voditi računa o gospodarskim benefitima takve nabave, odnosno da će u zahtjevima ponuđačima jasno dati do znanja kako je ponuda gospodarske suradnje i investiranje u RH jedan od bitnih elemenata takve nabave.