Što se to zakuhalo oko nabave F-16 Barak?

Kada SAD omogućuje izvoz Major Defense Articles (MDA) koji, između ostalih, uključuje i borbene zrakoplove F-16, uvijek se postavlja zahtjev pred kupca da potpiše certifikat krajnjeg korisnika (End User Certificate). U konkretnom slučaju, izraelska strana je morala potpisati takav certifikat za F-16 koji su došli iz SAD-a kada ih je nabavljala prije 30 godina, a jedan od uvjeta te prodaje Izraelu je bio da bilo koji transfer F-16 trećim zemljama zahtijeva odobrenje američke vlade. Iz onoga što je dosad poznato, Izrael predlaže prodaju rabljenih F-16 u Hrvatsku, a to je podložno odobrenju američke vlade za prijenos sustava u treću zemlju. Hrvatska je prihvatila komercijalnu ponudu Izraela i sad čeka da Izrael osigura potrebno odobrenje od američke vlade.

Gdje je možebitni problem s F-16? Prije svega F-16 prodani Izraelu nisu u konačnici završili kao standardizirani F-16. Ono što može biti problem je razina tehnologije koju američka vlada i Izrael imaju u tim zrakoplovima, a pitanje je da li su svi suglasni da Hrvatska raspolaže ovom tehnologijom?

Puno značajnija problematika za Hrvatsku je održivost tako starih zrakoplova. Jedna od obilježja sustava inozemne vojne prodaje Hrvatskoj u ovom slučaju je koncept “ukupnog paketa” koji uključuje potrebne rezervne dijelove, posebne alate, obuku, dokumentaciju , itd … kako bi se omogućilo korisnicima da u potpunosti iskoriste ono što su nabavili za projicirani vijek trajanja proizvoda; lanac opskrbe USAF-om i dalje bi bio dostupan Hrvatskoj.

U slučaju izraelskog F16 nakon nabave, došlo je do značajnih modifikacija F-16 zrakoplova u Izraelu i zamjene značajnih količina podsustava domaćom tehnologijom razvijenom za Lavi program. Sve to znači da postoji velika vjerojatnost da zrakoplovi koje Izrael nudi Hrvatskoj zahtijevaju pričuvne dijelove i opremu koja nije u SAD, a vjerojatno je zastarjela u Izraelu. To znači da će te modificirane zrakoplove biti teško ili nemoguće koristiti i podržavati u doglednoj budućnosti. Ponovno vraćanje u prvobitno stanje bilo bi nerazumno skupo i neisplativo. S druge strane, ako se to ne provede nema ništa od podrške američke vlade i američkog ratnog zrakoplovstva bez obzira na činjenicu da bi SAD eventualno mogle odobriti Izraelu prodaju rabljenih F-16 Hrvatskoj.

Nekakvo rješenje bio bilo zajednička logistička potpora Izraela i SAD-a u ovom projektu, ali na štetu Hrvatske, naravno financijski, jer bi cijena godišnjih troškova eksploatacije, logistike i slično koštala toliko da se može zaboraviti modernizacija ostalih grana OSRH.

Naravno, u ovom trenutku MORH-u je lakše prebacivati odgovornost na Izrael, ali gdje su svi bili kad su ponude došle na stol? Zašto se onda takva ponuda nije označila nevjerodostojnom i nesigurnom, jer u tome trenutku nije imala pisanu potvrdu SAD-a da će dozvoliti transfer F-16 u Hrvatsku niti da će SAD, Lockheed Martin i USAF biti u potpori ovom projektu. Zbog čega nije došlo do procjene rizika ove ponude ako se to znalo? Očito da razlozi leže negdje drugdje.

Dok su takve nedostatke Izraelaca skrivali, bilo im je puno lakše lamantirati o ponudi SAAB-a kako iza nje ne stoji švedska vlada što je bila potpuna glupost, jer švedska vlada stoji iza svakog ugovora kojeg je SAAB potpisao s korisnicima Gripena. Stvar je samo u kojoj se fazi švedska vlada uključuje u pregovore oko nabave. Logika nalaže da se uključuje kada se odabere švedski proizvođač zrakoplova, a takvo pismo namjere je i poslala MORH-u.

Sve u svemu, ne bude li SAD stao iza izraelske ponude, ne samo dozvolom za izvoz već logističkom cjeloživotnom potporom, odluka MORH-a o odabiru više neće imati nikakvog smisla, jer se upravo temeljila na strateškom partnerstvu sa SAD-om na projektu F-16.

Govoriti o strateškom partnerstvu sa Izraelom nema puno smisla, jer Izrael nije član niti NATO kao ni EU. Hrvatskoj na projektu F-16 Barak nije ponuđena nikakva značajnija gospodarska suradnja ili ulaganja. Nekakvo zajedničko istraživanje i razvoj jedne izraelske i hrvatske obrambene tvrtke na nekom projektu je minorno i premalo. Što je sa civilnim sektorom, gdje su projekti i programi izraelskih tvrtki oko ulaganja u hrvatsko gospodarstvo osim načelnih izjava. U kojim bi to međunarodnim tijelima Izrael i Hrvatska mogli surađivati i oko čega?

Vrlo brzo će netko morati dati objašnjenje zbog svega toga kao i transparentno prikazati godišnje troškove cjelokupne nabave s logistikom i eksploatacijom.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)