Svjedoci smo već neko vrijeme kako se na sve moguće načine za skandal s nabavom izraelskih aviona, odgovornost želi prebaciti na Izrael i SAD, a Republiku Hrvatsku prikazati kao “žrtvom” njihovog prepucavanja. No, da li je to baš tako?

Podsjetimo se na vrlo jasnu i nedvosmislenu izjavu američkog veleposlanika Roberta Kohorsta: “Izraelci moraju prihvatiti naše tehničke zahtjeve i kada se to učini možemo krenuti dalje i prodaja zrakoplova biti će odobrena”, kazao je Kohorst na blagdanskom domjenku i oproštajnoj svečanosti izraelske veleposlanice Zine Kalay Kleitman. Prema njegovim riječima, SAD je Izraelu dvije godine ponavljao o kojim se tehničkim zahtjevima radi te da je pomalo iznenađen “da sada imamo ovaj zastoj”.

Iz ovoga se zapravo može sve iščitati i nikakva druga objašnjenja nisu potrebna. Izrael nije bio iskren i vjerodostojan partner prema Republici Hrvatskoj, jer očito nije učinio ništa što je trebao da dovede avione na standard koji su tražili Amerikanci. Bez toga je prodaja nemoguća. U najmanju ruku zavlačio je državni vrh RH cijelo vrijeme i obmanjivao s ponudom aviona koja u konačnici čak i ako Izrael ispuni sve traženo, više nije ista ponuda na natječaju. Država koja drži do svog ugleda odmah bi reagirala i završila bilo kakve razgovore s izraelskom stranom. Ako su se tako ponašali i prije sklapanja ugovora prema RH, pa što možemo očekivati u idućih 20 godina koliko se očekuje da traje izraelska potpora? Kakav je to strateški partner?

Drugo, nedvosmisleno je kako su se Povjerenstvo MORH-a i MORH u cijelosti ponašali krajnje naivno i amaterski, odnosno neprofesionalno. Izrael u trenutku predaje ponude nije imao dozvolu SAD za prodaju istih aviona Hrvatskoj i u nekoj ozbiljnijoj zemlji, takva bi se ponuda odbacila kao nepotpuna. Smiješno je uopće slušati objašnjenja kako se Izrael pismeno na nešto obvezao da će ispuniti ako o tome isključivo odlučuje SAD. Gdje su jamstva za takvo što i garancije. Tko će platiti štetu ako cijeli posao propadne?

O tome kako su u MORH-u evaluirali ponude prema kojima je avion star 30 godina jeftiniji za održavanje i eksploataciju od novih borbenih aviona već smo sve rekli više puta. To što je Povjerenstvo MORH-a za odabir nakon zbrajanja i oduzimanja brojki finaliziralo, nezabilježen je slučaj u svjetskim razmjerima kad su u pitanju operativni troškovi borbenih zrakoplova.

Podsjetimo na još nešto, a što se nastoji zaboraviti kada se govori o tome da RH neće dati ni kunu više od onog što je ponuđeno. Već je sada cijena iznad 500 milijuna kuna na godišnjoj razini.

No to je samo jedan dio troškova. Drugi dio se odnosi na Ugovor o logističkom paketu na 10 godina. Već smo rekli kako je Rumunjska platila 460 milijuna USD za taj paket koji se odnosi na istovjetni broj od 12 aviona F-16 ( oprema, naoružanje – zrak-zrak, zrak-zemlja, pričuvni dijelovi, potpora). Za same avione iz Portugala, Rumunjska je platila oko 200 milijuna USD.

To je za MORH trošak na godišnjoj razini od oko 300 milijuna kuna. Naravno, govorimo o paketu koji će SAD ugovoriti s RH ako Izrael ispuni sve traženo što mu diktira američka strana i vrati avione na verziju bez izraelske opreme i naoružanja.

Sada samo pribrojimo nabavnu cijenu i logistički paket na deset godina. Računica je 500 milijuna kuna ( već objavljene projekcije) i logistički paket od 300 milijuna kuna u idućih deset godina. Ukupno “samo” 800 milijuna kuna.

Što će ostati ostalim granama za modernizaciju godišnje ako je za modernizaciju svega predviđeno 1,1 milijarda kuna? Dakle, samo 300 milijuna kuna.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)