Primjeri Portugala koji će prodajom vojnih nekretnina zaraditi 170 milijuna EUR i tako krenuti u modernizaciju OS te primjer Turske koja nudi svojim državljanima oslobađanje od vojne obveze ako plate nešto više od 7500 USD čime bi se prikupilo 1,2 – 1,6 milijardi USD za modrrnizaciju OS, samo govore o strateškim pogreškama državnog i vojnog vrha Republike Hrvatske kad je u pitanju upavljanje vojnim nekretninama. Hrvatska je vjerojatno bila jedina zemlja u tranziciji koja se odrekla financiranja modernizacije vlastitih oružanih snaga i podizanja životnog standarda njezinih pripadnika prodajom neperspektivnih vojnih nekretnina i zemljišta. Od ukupno 507 vojnih nekretnina koje je Vlada dodijelila MORH-u još 1992. u vlasništvo ili na upravljanje, bez kune dobiti za MORH, jedinicama lokalne uprave dodijeljeno je preko 400 vojnih nekretnina. Primjerice, Slovenska vojska je kroz javne dražbe i natječaje prodala višak svoje imovine u vrijednosti preko 30 milijuna EUR, oružane snage Republike Makedonije uspjele su prodati imovinu vrijednu 53 milijuna eura koju su iskoristili za izgradnju 2000 stanova. Prema hrvatskom modelu sva sredstva dobivena prodajom vojne imovine i nekretnina postaju sredstva državnog proračuna bez ikakve namjere da se vrate u vojni proračun. Da apsurd bude veći, MORH je do prije koju godinu nedavno iz vlastitih sredstava podmirivao troškove koji nastaju održavanjem hladnog pogona nekretnina predanih lokalnoj samoupravi (režijski troškovi, naknade i čuvanje). Bivši ministar obrane Jozo Radoš bez naknade je dodjelio 30 milijuna eura vrijedan kompleks vojarne na Trsatu u Rijeci, gradskom poglavarstvu Rijeke. Nadalje, pulsko gradsko poglavarstvo bez naknade se domoglo bivših vojarni “Karlo Rojc” i “Vladimir Gortan”. Grad je nekretnine preuzeo bez naknade, a zajedno s nekretninama preuzeo i financijske obveze države prema trgovačkim društvima koja su u njegovom vlasništvu. Konkretno, radilo se o potraživanju komunalnih poduzeća “Vodovod” i “Herculanea”, kojima je ministarstvo obrane i zdravstva dugovalo oko 13 milijuna kuna. Problem je što je država na to pristala i pri tome izgubila 32 milijuna kuna, jer su objekti “Rojca” smješteni na nešto više od 26 tisuća četvornih metara, a pokraj njih i pripadajuće zemljište površine od oko 35 tisuća četvornih metara, te bivši kompleks vojarne “Vladimir Gortan” od 50 tisuća četvornih metara sveukupno procijenjeni na 45 milijuna kuna. Bivša ministrica obrane Željka Antunović u Slatini je bez naknade predala gradonačelnici Kseniji Plantak ključeve bivše vojarne, pa je taj objekt sa 12.000 četvornih metara i službeno predan civilnim vlastima. Vrijednost objekta se procjenjuje na 6 milijuna kuna. Križevačka ispostava Porezne uprave procijenila je vrijednost zemljišta i objekata za bivšu križevačku vojarnu u visini 53,6 milijuna kuna, dok je Dom HV-a u Križevcima procijenjen na 12,5 milijuna kuna, čime je ukupni iznos procijenjenih nekretnina veći od 65 milijuna kuna. Na sličan način kao u Rijeci, vojarna “Gaj” u Osijeku predana je još 4. rujna 2001. na upravljanje osječkome Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera za potrebe Tehnologijsko-razvojnog centra i smještaj odjela matematike, fizike i biologije. Bivše zagrebačke vojarne i pripadajuće zemljište u zagrebačkim naseljima Prečko, Špansko, potom u Selskoj ulici, vojarna Dračevac u Splitu, šibenske vojarne “Bribirski knezovi”, “Jamnjak”, “Dubrava”, “Palacin” “Ražine”, i “Stjepan Radić” u Zadru, vrijedne su približno 80 milijuna eura i također ustupljene civilnim vlastima. Od nekadašnjih dvadesetak hotela i odmarališta, danas OSRH ne rabi niti jedan. Razlozi za prepuštanje jednim dijelom vojnih objekata civilnim strukturama vlasti, leže i u turističkoj orijentaciji Hrvatske. Međutim, model bez ikakve naknade i kompenzacije s MORH-om potpuno je bio pogrešan. Turističko-ugostiteljski vojni objekti na Jadranu kao što su hotel “Alem” u Baškom Polju s kampom, autokamp “Uvala Slano” iz Selca i Seget iz Trogira, hoteli “Park” i “Eden” u Crikvenici, hotel “Zagreb” iz Splita, “Iž” iz Zadra, naselje Pineta iz Fažane, te Kupari kod Dubrovnika, predani su prvo na upravljanje Hrvatskom fondu za privatizaciju, odnosno “Adriatic klubu” koji se pokazao lošim gospodarom. U Hrvatskom primorju i na otocima Cresu i Lošinju većina objekata, zemljišta i nekretnina u vlasništvu MORH-a nemaju perspektivu. Skladišta u blizini Rijeke kod mjesta Klana također su neperspektivna kao i vojarna u Klani. Općinama Cres i Lošinj dodijeljena je vojarna “Selo”, vojarna “Draga” i skladište “Prkno”, te zgrada bivšeg zapovjedništva. Objekt bivše vojarne u Šapjanama u općini Matulji kod Opatije, u kojem su boravile specijalne snage Hrvatske vojske, prenesen je bio na upravljanje Hrvatskom fondu za privatizaciju. Na području Zadra većina vojnih objekata nije bila perspektivna za hrvatske oružane snage, osim vojarne u Šepurinama i aerodroma Zemunik. Šibenik je davnih godina dobio na upravljanje kompleks nekretnina vojarne ”Šubićevac” i tvrđavu “Vidikovac”. Split će i dalje ostati glavno središte Hrvatske ratne mornarice te će mornarički kompleks “Lora” ostati u funkciji oružanih snaga, ali ne i vojarna “Dračevac” koja je predana civilnim strukturama. Na otoku Visu JNA je ostavila u naslijeđe više od trideset objekata koji su danas zbog nedostatka ulaganja u gorem stanju nego što su bili prilikom odlaska JNA. Najveći je problem što većina tih objekata nije ucrtana u urbanističke planove pa se ne mogu dobiti dozvole za gradnju i prenamjenu. Nešto bolje od Višana prošli su stanovnici Komiže. Naime, darovnim ugovorom Vlada je Komiži dodijelila vojarnu “Rogač” s infrastrukturom.  

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)