Koncem ovog mjeseca, ministar obrane Ante Kotromanović sa suradnicima odlazi u višednevni službeni posjet Narodnoj Republici Kini, doznao je Defender.hr iz izvora u MORH-u. Po svemu sudeći, riječ je o uzvratnoj posjeti izaslanstva Ministarstva obrane RH nakon što je visoko kinesko vojno izaslanstvo na čelu sa Xu Caihouom, potpredsjednikom kineske Centralne vojne komisije posjetilo Republiku Hrvatsku u rujnu prošle godine. Tada je hrvatski predsjednik Ivo Josipović optimistično  kazao kako će Xuov posjet unaprijediti međusobno povjerenje i promicati razmjenu i suradnju u obrani i vojnim sektorima, čime će se obogatiti hrvatsko-kineski odnosi. O kakvoj se to razmjeni i suradnji radi na vojnom i obrambenom području koju spominje predsjednik? Zaista se postavlja pitanje s kojom se svrhom odlazi ovog puta u Kinu osim što je riječ o kurtoaznoj posjeti kao i mnogo puta do sada, a ni troškovi puta hrvatskog izaslanstva nisu mali. Ne postoji niti jedno vojno područje na kojem Hrvatska i NR Kina surađuju. Ne postoji bilateralni ugovori o vojnotehničkoj suradnji, nema razmjene iskustava niti školovanja časnika, zajedničkih vojnih vježbi. Ne postoji niti jedna dodirna točka na području vojne industrije ili tehnologije na čemu bi obje zemlje mogle surađivati. Čak se ne može razgovarati niti o razmjeni iskustava na području mirovnih operacija, jer Kina ne sudjeluje u operacijama u Afganistanu ili operacijama sličnog tipa.To što je Kina velika zemlja i gospodarska sila ne znači da se nužno moraju razvijati i vojni odnosi kojih zapravo i nema između dviju zemalja. Kinesko – hrvatski odnosi trebaju ostati u sferi jačanja gospodarskih i ekonomskih veza, privlačenja kineskih ulagača u razna područja hrvatskog gospodarstva. Vojni odnosi su nešto na čemu se jednostavno ne može previše učiniti i uz najbolju volju. Ono što je pragmatično za MORH I OSRH je da se zbog veličine i utjecaja Kine u međunarodnim odnosima podrže aktivnosti vojnog izaslanika Republike Hrvatske u NR Kini generala Joze Miličevića i to na promociji hrvatskih interesa među ostalim vojnim izaslanicima kojih je u NR Kini popriličan broj. Miličević ne može puno učiniti na vojnoj suradnji sa Kinom, jer su stvari jednostavno takve kakve jesu, odnosno postoji čitav niz ograničavajućih faktora pritom. Možda je Miličević i poslan u Kinu zbog toga što se ne može puno učiniti. S jedne strane to mu je SDP-ova “nagrada” za razotkrivanje “afere kamioni”, a s druge strane elegantan način na koji ga se riješio vojni vrh, jer nisu znali što  s njim učiniti.