Negativna kadrovska selekcija, zapošljavanje rodbine istaknutih javnih osoba, bračnih parova, zbrinjavanje znanaca posredstvom zavičajnih veza, mogućnost sklapanja natječaja bez javne nabave zbog čega je otišlo u vjetar više 30 milijuna kuna, nenamjensko trošenje sredstava bez kontrole, nepostojanje rezultata u borbi protiv kriminala u obrambenom sektoru…sve je to utjecalo da se konačno krene u reformu vojno obavještajnog sigurnosnog sustava koji kao “država u državi” funkcionira već desetak godina. Prošlotjedna razrješenja general pukovnika Darka Grdića, donedavnog šefa VSOA i njegovog zamjenika brigadnog generala Ognjena Preosta zbog istrage koju DORH vodi oko uništavanja dokumentacije na što je i kako utrošeno 2,5 milijuna kuna, nedvojbeni su pokazatelj kako je državni vrh odlučio stati na kraj svemu onome što smo spomenuli u uvodu teksta. Brigadni general Zdravko Klanac, koji je u srpnju 2012. imenovan za ravnatelja VSOA, odmah se na početku svog mandata našao u čudu prelistavajući dokumentaciju o poslovima koje je Agencija sklopila bez natječaja, prije svega zakupu satelitskih linkova za potrebe vojnih operacija hrvatskih snaga u inozemstvu. Klanac je o svemu obavijestio ministra i njegove najbliže suradnike, te je utvrđeno da se kroz natječaj za iste usluge moglo uštedjeti nekoliko desetaka milijuna kuna. Bio je to znak da se Klanac ozbiljnije pozabavi radom svojih prethodnika. Kap koja je prelila čašu bilo je saznanje da se ne može ući u trag dokumentima u kojima bi se vidjelo kako je utrošeno 2,5 milijuna kuna za specijalne namjene. Utvrđeno je kako je dokumentacija uništena.Vojna sigurnosno obavještajna agencija Ministarstva obrane nije jedini, ali je zacijelo jedan od najvećih primjera nepotizma u državnim institucijama. Riječ je o organizaciji koja iziskuje specifična znanja i vještine od svojih zaposlenika, a način zapošljavanja kakav se primjenjivao u VSOA minulih godina najmanje je poželjan. VSOA je zadužena za prikupljanje, analizu, obrađivanje i ocjenjivanje podataka o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu utjecati na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje. Sudeći po informacijama koje su objavljivali pojedini mediji prije nekoliko godina, VSOA je sve više postajala obiteljska i interesna udruga.Vojna sigurnosno-obavještajna agencija nije imala samo problem nepotizma u svojim redovima i problem zbrinjavanja ljudi po zavičajnim vezama. Kudikamo je bila opasnija atmosfera u vrhu službe, “ako nisi sa mnom, onda si protiv mene”. Kada su 2008. uslijedile prve borbe za prevlast unutar Agencije, a osobito u ljeto i jesen iste godine, kad je bilo jasno da će mjesto ravnatelja napustiti brigadni general Gordan Čačić, uslijedila je organizirana medijska kampanja iz Agencije, kojom se nastojalo na mjesto ravnatelja Agencije dovesti dotadašnjega zamjenika ravnatelja Ognjena Preosta, s jedne strane, a s druge kompromitirati njegova protukandidata, koji je kasnije imenovan ravnateljem, general pukovnika Darka Grdića.U nekoliko “agencijskih” medija i od strane istih novinara, početkom srpnja 2008. već se naveliko pisalo kako je imenovanje Ognjena Preosta samo formalnost, i to tri tjedna prije nego što je državni vrh napokon imenovao novog ravnatelja. Bilo je zanimljivo pratiti takav razvoj događaja, jer se na kraju ispostavilo da su se predsjednik i premijer još u ožujku 2008. dogovorili da na čelo Agencije dođe general pukovnik Darko Grdić, koji je, unatoč tomu što je bio neraspoređen, dulje vrijeme ipak obavljao važne poslove s američkom stranom, prije svega pripreme oko dolaska američkog predsjednika u Zagreb. Grdić je bio osoba od posebnoga povjerenja predsjednika i premijera i neko je vrijeme zbog Busheva posjeta proveo u Ramsteinu, središnjoj američkoj zrakoplovnoj bazi u Europi na teritoriji Njemačke, s ovlastima da u slučaju potrebe zapovjedi rušenje neočekivanog zrakoplova u hrvatskom zračnom prostoru.Oni, čijim bi ambicijama Grdićevo imenovanje za ravnatelja opasno zaprijetilo, pokušali su preventivno djelovati i kompromitirati Grdića kao hrvatskoga generala. Tako se medijima plasirala teza o navodnim zločinima u Kerestincu 1991., kad je Grdić bio zapovjednik obrane grada Zagreba. Potom se pokušalo reći da on dolazi iz Bruxellesa pa da ne poznaje sustav dovoljno iznutra. Kad je Grdić u srpnju 2008. ipak imenovan, trebalo je udariti po hrvatskim generalima koji su mu možda davali podršku za ravnatelja. Tako je vrlo brzo napadnut šef tadašnje vojne misije u NATO-u general pukovnik Drago Lovrić. O njemu su plasirali besmislicu da će biti vjenčani kum Mirku Norcu na njegovoj svadbi. Lovrić je ponovno prozvan u medijima samo tjedan poslije – opet su ga povezivali s Norcem. Vrlo brzo u Glavnom stožeru shvatili su tko stoji iza tih i svih drugih medijskih napada – ljudi iz vrha VSOA.Grdič je bio na vrijeme upoznat s onim što ga čeka u VSOA, očekivalo se da je dobio razrješene ruke da konačno uvede red u Agenciju. Međutim, od toga nije bilo ništa. Naprotiv, sudeći prema DORH-ovoj istrazi našao se u istim problemima kao i njegov zamjenik Ognjen Preost.Darko Grdić, sredinom listopada 2010., na sastanku s vrhovnim zapovjednikom, predsjednikom Republike Ivom Josipovićem, u nazočnosti 28 generala neizravno je zatražio potporu i zaštitu u borbi protiv kriminala i korupcije u MORH-u. Grdić je Josipoviću tada najavio da će VSOA glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i šefu USKOK-a, Dinku Cvitanu, uskoro predati nekoliko kaznenih prijava koje se odnose na nezakonitosti u MORH-u. Pokazalo se da se radi o desetak visokih časnika i dužnosnika.S obzirom na takvu ozbiljnu najavu, nameće se zaključak kako su istrage pokrenute davno prije. Dakle, nakon tri godine od spektakularne najave razotkrivanja kriminala u MORH-u, rezultat je danas velika “nula”. Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost pokazali su kako nisu bili dorasli zadatku. Naime, da je zaista postojao jaki dokazni materijal i činjenice koje bi ukazivale na kaznena djela, već bi mnogi označeni u kaznenim prijavama bili u pritvoru.Međutim, u DORH-u su bili mišljenja kako su u najvećem dijelu kaznene prijave plod osobnih obračuna unutar obrambenih struktura. O tome je državni odvjetnik Mladen Bajić obavijestio i predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića. Najbolji primjer jedne takve kaznene prijave je ona u slučaju zamjenika načelnika Glavnog stožera general pukovnika Slavka Barića koju je DORH u potpunosti odbacio.Podatak o radu VSOA je poražavajući uzme li se u obzir kako nitko prije njih nije niti pokušao zagrebati u obrambeni sustav, barem kad je kriminal u pitanju, pa se očekivalo da će VSOA otkriti podosta toga što se skupljalo barem desetak godina, a na što su bezuspješno upozoravali i dokumentirali hrvatski mediji. Čak i onaj najspektakularniji slučaj, uhićenje generala Mladena Kruljca zbog optužbi da je bez odobrenja koristio vojnu mehanizaciju na području Sibinja, pokrenuto je na inicijativu Državnog odvjetništva RH, a ne vojno-sigurnosnog sustava. Čelni dvojac Grdić-Preost imao je priliku pokazati što može i zna. Nije im pošlo za rukom, a još k tome učinjena je i dodatna šteta netransparentnim  i precjenjenim nabavama te nanamjenskim trošenjem milijunskih sredstava.