Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović učinila je hvale vrijedan potez objedinivši nacionalnu sigurnost i obranu pod kapu jednog savjetnika. Defender.hr doznaje kako će prvi pomoćnik savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost Josipa Buljevića, za pitanja obrane biti umirovljeni komodor Ivica Tolić. Dakle, padaju u vodu sve teorije katastrofičara i proroka kako će ovakvim objedinjavanjem obramberni sektor biti još više minoriziran, jer navodno osim Buljevića nitko neće voditi brigu o obrani. S druge strane, pa zar netko ozbiljan može pomisliti kako bi se predsjednica odrekla jednog od područja u kojem ima značajne ovlasti? Ovakvo objedinjavanje je na tragu modernog promišljanja koncepta Domovinske sigurnosti i američkog modela savjetnika predsjednika – National Security Advisor koji koordinira obranu, vanjske poslove i obavještajnu zajednicu. Nebitno je u ovom slučaju što RH nema predsjednički sustav kao SAD, ali činjenica je da poput američkog predsjednika, instituacija hrvatskog predsjednika ima ovlasti na području obrane, nacionalne sigurnosti te vanjskih poslova. Obrana je sastavnica sustava nacionalne sigurnosti. U užem sigurnosnom smislu sadašnje je stanje obilježeno narušavanjem sigurnosti putem netradicionalnih prijetnji; poput novih oblika međunarodnog terorizma, prekograničnog organiziranog kriminala, proliferacije oružja za masovno uništenje, narušavanja sustava opskrbe energentima te sve prisutnijih opasnosti od raketnih i kibernetičkih napada te piratstva. Iako je mogućnost konvencionalnog ili nuklearnog napada na države članice Europske unije i NATO-a malo vjerojatna, ponajprije zbog snažne sposobnosti obrane i odvraćanja, izgrađene kroz zajednička nastojanja saveznika, nestabilnosti koje se pojavljuju u neposrednoj blizini savezničkih granica mogu imati dalekosežne implikacije za globalnu sigurnosnu arhitekturu te ponovno potvrđuju važnost uravnoteženog pristupa ključnim zadaćama – vojna obrana, upravljanje u krizama i kooperativna sigurnost. Ako pogledamo pažljivo ove tri zadaće se isprepliću i prožimaju. Dakle, oružane snage, vojska, vojna obrana ne mogu biti odvojene i zasebno se promatrati u sklopu nacionalne sigurnosti već zbog svega danas prisutnog u svijetu, moraju biti koordinirane sa njezinim ostalim sastavnicama.