U državnom i vojnom vrhu došlo je do podjela oko nabave rabljenih borbenih zrakoplova, doznali smo iz nekoliko izvora. To je i jedan od razloga zašto još uvijek nije održana sjednica Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti na kojoj bi se trebala donijeti odluka o nabavi zrakoplova. Naime, Ured Predsjednika koji se od početka dvoumio da li uopće zadržati borbenu komponentu ratnog zrakoplovstva, ipak je u konačnici odlučio kako je njezino zadržavanje u nacionalnom interesu RH i da bi trebalo prihvatiti opcije nabave do 20 milijuna EUR spominjući isključivo MIG-21 kao najmanje bolno rješenje bilo da je riječ o remontu ili nabavi ukrajinskih generalno remontiranih zrakoplova. Financijski to bi bila potpuno održiva ponuda koja bi osigurala barem pet godina ispunjenje temeljne zadaće “air policinga”, ne bi trebalo izdvajati sredstva za nikakvu prilagodbu zemaljske infrastrukture, opreme, alata, tehničkog i pilotskog kadra. Ovakva stajališta podržavaju i Oružane snage koje očajnički traže novce za ostale zanemarene projekte, a svako dodatno izdvajanje iz proračuna za ruski paket MIG-29 bi ih potpuno blokiralo u bilo kakvim drugim nabavama. Međutim, umiješala se vlada, odnosno glad za investicijama, prije svega ruskim. Naime, Rusi obećavaju nekoliko stotina milijuna eura vrijedne investicije ako RH kupi mađarske MIG-ove 29 za 100 milijuna EUR. Očito da potpredsjednik vlade Radimir Čačić pritom uopće ne pita koliko će se morati platiti dodatno da bi se zrakoplovi uopće osposobili za ono što su namjenjeni. Barem javno nitko nije iznio službeni podatak o operativnim troškovima takvog zrakoplova, jer ipak nije svejedno da li će zrakoplov trošiti 4 tone goriva po satu kao MIG-21 ili 10 tona kao MIG-29, a da se ne govori o svemu drugom, od prilagodbe cjelokupne infrastrukture, tehničkog osoblja i pilota. S obzirom da smo članica NATO saveza, stvar je itekako političke prirode, to dobro zna i premijer Milanović. NATO nije samo vojni već politički i gospodarski savez zemalja zapadne civilizacije. Nismo sigurni kako bi se u Bruxellesu dočekao ruski ulazak na velika vrata osobito u energetskm sektoru. Čačićevu ideju zagovara pomoćnik ministra obrane Viktor Koprivnjak, a ništa protiv ne smije reći ni ministar obrane Ante Kotromanović, jer je dio te Vlade koja očajno traži investicije. Zanimljivo, nitko unutar NATO saveza, odnosno istočnoeuropskih zemalja koje su raspolagale ruskim borbenim zrakoplovima, nikada nije donio odluku da se nakon ruskog tipa zrakoplova opet nabavlja neki drugi tip borbenog zrakoplova ruske proizvodnje već su, ako je trebalo, samo produžili vijek korištenja već postojećih MIG-ova do nabave novih. Hrvatska očito po nečemu mora biti prva. Do danas HRZ uopće nije imao priliku probati letjeti u mađarskom zrakoplovu MIG-29 koji se nudi RH, u Ukrajini je brigadir Ivan Selak barem “maltretirao” MIG-21 na zemlji.