U našem jučerašnjem tekstu vezanom uz najavu dolaska vojnih helikoptera zapadnog porijekla u sastav OSRH osvrnuli smo se kratko na kroničan nedostatak ljudskih resursa kad je u pitanju simultano uvođenje helikoptera OH-58D i primjerice UH-60 Black Hawk. Ne samo da se radi o nedostatku ljudskih resursa već o potrebi da se za 360 stupnjeva promjeni način razmišljanja o uporabi helikoptera u suvremenom ratu, filozofiji logistike i potpore, načinu održavanja i odnosa spram tehnike. Situaciju dodatno komplicira činjenica da je sve došlo iznenada i nametnulo se kao žurna potreba zbog stanja u Ukrajini, pa bi se i znatno uređenije vojne organizacije suočile sa poteškoćama uvođenja novih tipova helikoptera u oružane snage. Ovdje nije riječ samo o novim tipovima helikoptera već o prijelazu na tehniku sa kojom zapovjedništvo HRZ i PZO nije bilo nikada u dodiru, dakle prošlih 50 godina, ( mislimo na aktualni vrh HRZ-a koji je svoja prva znanja dobivao u JNA.)  Podjednako je riječ o manjku pilota i tehničara. Stoga, naravno da je u vrhu HRZ-a bilo otpora koji i sad traju da se ne ide tako brzo u zanavljanje helikopterske flote, jer sustav nije spreman za to. OH-58D koji bi trebao biti uveden prvi, biti će korišten za specijalne operacije OSRH, izviđanja i naprednu obuku. Do sada HRZ nije imao takav tip helikoptera u sastavu. Ali, očito se sve događa po principu “uzmi ili ostavi”. Postavlja se pitanje tko će letjeti na helikopterima HRZ i PZO? U Zadru je desetak nastavnika na helikopterima tipa Bell, transportna eskadrila dobiva godišnje u najboljem slučaju dobiva 2 pilota. Ne treba biti previše pametan pa zaključiti kako bi se sa tolikim pilotskim kadrom moglo letjeti samo na OH-58D, a što je sa preostalom flotom MIL-ova za to vrijeme? Sve na bubanj uključujući Mi-171Sh? Sve gore navedeno daje za naslutiti kako se niti ne može niti neće srljati u drugu akviziciju, odnosno zamjenu flote srednje teških helikoptera, barem do 2017, pa tako treba malo i spustiti na zemlju spekulacije o nabavi UH-60. Tada će trebati odlučiti, prodati Mi-171Sh, a da se ne obavi remont na njima ili te godine obaviti predviđeni remont, pa ih tek onda prodati. I zašto bi se morao nabavljati UH-60 Black Hawk? Tko je to analizirao potrebe da baš UH-60 odgovara svim zahtjevima, pa tako i cjenovnim?  Da li itko razmišlja o floti AgustaWestland ili Airbus Helicopters kao trajnijem rješenju? Neki bi možda progledali kada bi vidjeli u konačnici cjeloživotne troškove srednje teškog višenamjenskog helikoptera koji se treba nabaviti? Previše je pitanja, a premalo odgovora, shodno žurbi i nedostatku bilo kakve ozbiljnije analize….

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)