Prošlo je više od dvije godine kako je posljednji put Eskadrila borbenih aviona (EBA) 91. zrakoplovne baze HRZ i PZO provodila obuku na području zračne luke Zemunik. Bilo je to u skladu sa Godišnjim naputkom obuke EBA koji propisuje letenje i sa alternativnih aerodroma kao i prebaziranje snaga. Borbeni piloti kroz dva tjedna letačkih operacija obučavali su se u primjeni instrumentalnih procedura na alternativnim i drugim aerodromima, grupnom letenju i pojedinim elementima borbene obuke pilota kojima se postiže potrebna razina bojne spremnosti borbenih posada HRZ i PZO. Od tada do danas svjedočili smo događajima koji bi mogla obilježiti status zrakoplovne baze Zemunik u bliskoj budućnosti, barem kad su Migovi u pitanju. Tri su takva događaja, znatno povećana operativnost borbene eskadrile zbog remonta ( devet aviona), MZLZ Zagreb i značajno povećanje komercijalnog prometa kroz idućih nekoliko godina te posljednji, nenajavljeni ulazak turskog civilnog privatnog aviona u hrvatski zračni prostor kod Udbine (NATO procjena je bila da su hrvatski Migovi predaleko za presretanje i da nema elemenata prijetnje ili neuobičajenog ponašanja turskog aviona na ruti, pa je to prepušteno Talijanima u njihovom zračnom prostoru). Lokacija borbene eskadrile isključivo na MZLZ Zagreb je već duže vremena predmet suprotstavljenih mišljenja. Oni koji zagovaraju stalno, a ne samo povremeno izmještanje dijela borbene eskadrile u zrakoplovnu bazu Zemunik, došli su na svoje pošlog tjedna kada su Migovi iz Zagreba bili “prekratki” da presretnu turski privatni avion, odnosno stigli bi ga ali “na repu”. Ne treba previše isticati činjenicu kako je Republika Hrvatska jedina članica NATO saveza koja svoju eskadrilu borbenih aviona bazira u glavnom gradu države, odnosno u neposrednoj blizini najprometnijeg aerodroma u državi. Radi se o najvećoj zračnoj luci u Hrvatskoj po prometu putnika sa najfrekventnijim civilnim zračnim prometom. Riječ je o tome da civilni zračni promet nad Zagrebom postaje sve gušći i da na “ulijetanje” Migova u taj promet, nitko od civilnih kompanija ne gleda sa oduševljenjem. Ako civili moraju u “holding” zbog MiG-a, gube dragocjeno vrijeme u rotacijama što itekako košta, kreću pritužbe i slično. U takvim uvjetima raditi primjerice IFR trenažu sa vojnim letjelicama graniči sa pukom srećom. Naime, danas je zbog situacije sa prometom u MZLZ moguće u sat vremena odraditi samo jedno takvo slijetanje. Nije riječ samo o Migovima već i helikopterima. Na tom planu morat će se puno toga riješiti i doraditi sa MZLZ Zagreb. Dok se dežurni dvojac sa svoje pozicije u bazi, “dovuče” do praga zagrebačke piste 23 ili 05, prođe vremena toliko da svaki nenajavljeni avion u hrvatskom zračnom prostoru već napusti isti. Nedvojbeno je kako je najnoviji slučaj sa turskim “uletom” u hrvatski zračni prostor pokazao manjkavost rješenja vezanog uz baziranje EBA isključivo u Zagrebu. Da su kojim slučajem Migovi bili stacionirani u Zemuniku, reakcija bi bila na vrijeme, a presretanje bi se dogodilo na području srednjeg Jadrana. Zasigurno bi u ovim tmurnim i sivim vremenima bilo mjesta i za malo nacionalnog ponosa, pa makar to činili 40 godina stari Migovi kontra turskog privatnog aviona. Kako god NATO procjena bila O.K. ostaje gorak okus u ustima, makar na trenutak mogli smo pokazati da smo ipak suvereni u vlastitom zračnom prostoru.

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)