Vojni vrh je odlučio u potpunosti prizemljiti flotu transportnih zrakoplova An-32B, a razlozi su isključivo financijske prirode, potvrdili su nam u MORH-u. Zrakoplovi su ekonomski neisplativi s obzirom na stvarne potrebe, a osobito iz razloga što se RH nalazi u sustavu kolektivne sigurnosti gdje se dijeljenje resursa podrazumijeva, pa tako i transport vojnika i opreme u vojne misije. Hrvatski vojnici već godinama odlaze u vojne misije transportnim zrakoplovima zemalja članica NATO saveza, jer An-32B nije prikladan za takvu vrstu transporta s obzirom na količinu i vrstu potrebne opreme, sredstava, vozila i naoružanja koji se prevozi te njegov dolet i udaljenost misije, ponajprije u Afganistanu. Potrebe za transportnim zrakoplovima u HRZ neće biti barem u idućih deset godina, jer su takve procjene s obzirom na političko i vojno okruženje, te prijetnje i ugroze koje nemaju veze sa klasičnim oblicima ratovanja gdje bi možda ovakvi zrakoplovi bili od koristi. Njihova zadaća i svrha ne može biti medicinski prijevoz, padobranski skokovi dvaput godišnje ili prijevoz zaposlenika MORH-a i OSRH iz Zagreba u Zadar, Split ili Pulu. S druge strane, prizemljeni, ovi zrakoplovi samo donose trošak. Hrvatski An-32B krenuo je 2009. samo jednom u afganistansku avanturu, na put dug 5000 km. Bila su mu potrebna tri slijetanja prije završnog u Kabulu, i to u Turskoj, Azerbejdžanu i Uzbekistanu. Na let je krenulo osam pilota sa još nekolicinom pripadnika zemaljske potpore. Nakon svega, pravo je pitanje koliko je mjesta bilo ostalo za bilo koga drugog u njemu pri povratku, a zna se da u Afganistanu boravi preko 300 hrvatskih vojnika, te koliko je dana posadi trebalo da dolete u Afganistan i vrate se natrag. Kakva bi to morala biti operacija i broj rotacija te koliko bi trajao povratak hrvatskih vojnika u domovinu teško je i zamisliti ako bi se radio sa ovim zrakoplovima. Vjerojatno bi trajao dva mjeseca uz ogromne troškove i na koncu ostalo bi opet 70 posto opreme koju bi neka zemlja članica NATO saveza morala dopremiti u Hrvatsku. Možda se trebalo zaista dogoditi jedno takvo iskustvo da i onim najvatrenijim pobornicima njegova ostanka u HRZ postane jasno kako takav zrakoplov ne može odgovoriti potrebama i zahtjevima današnjih misija. U Afganistanu niti jedna zemlja ne koristi ovaj tip zrakoplova, čak niti Afganistan koji je imao četiri zrakoplova ovog tipa. Naime, otpisao ih je 17. lipnja 2011.  zbog dolaska C-27A. Hrvatska je bila jedina članica NATO saveza koja je do jučer koristila ovaj tip zrakoplova. Slovačka još uvijek ima An-26, ali je njegov otpis planiran za 2014. Također, Mađari otpisuju An-26 iduće godine. Ne postoje nikakve druge tvorničke inačice ovog tipa zrakoplova koje bi mogle biti nadogradnjom dovedene do neke druge svrhe, odnosno biti od koristi HRZ. Protupožarnih zrakoplova ima sasvim dovoljno, a njihovi ogromni troškovi korištenja samo idu u prilog činjenici da RH zaista ne treba uz sve još i bilo kakav modificirani An-32 za gašenje požara. Nadalje, mogućnost patroliranja nad morem također ne dolazi u obzir, jer proizvođač zrakoplova nikada nije napravio takvu inačicu, a nadogradnja za tu svrhu nije moguća. Kada bi i bila moguća, oprema bi koštala kao pet takvih zrakoplova,  a usto nigdje se potreba za takvim tipom zrakoplova ne spominje u dugoročnim planovima. Zadnji generalni remont jednog od dva zrakoplova An-32B završen je u ožujku 2011. godine. Cijena remonta je bila  oko 1.3 milijuna EUR sa produžetkom životnog vijeka od 4 godine. Zrakoplov ima mogućnost dodatnog produžetka životnog vijeka još minimalno 10 godina. Drugi An-32B koji nije bio na remontu već je odavno prizemljen i njegovo oživljavanje koštalo bi i više od 1,3 milijuna EUR, tvrde u MORH-u. U slučaju prodaje cijene neremontiranih zrakoplova se kreću oko 500.000 EUR, a remontiranih od 1-1,5 mil Eura. Ako je već odluka takva kakva jest onda ih treba prodati što prije dok još drže nekakvu cijenu.