U sjeni donošenja Dugoročnog plana razvoja OSRH 2015-2024. ostao je vapaj domaće obrambene industrije spram MORH-ovih planova opremanja u budućnosti, koji ne podrazumijavaju njezinu značajniju ulogu. U cijelom nacrtu prijedloga DPR-a, domaća obrambena industrija spominje se samo u jednoj rečenici na 72. str. To se isto odnosi na istraživanje i razvoj kao potporu opremanju i modernizaciji OSRH. Domaća vojna industrija ne može se orijentirati samo na izvoz kao svoj jedini cilj, budući da bez pomoći vlastitih Oružanih snaga tijekom cijelog procesa razvoja, ispitivanja i proizvodnje nekog obrambenog proizvoda, takav cilj nije moguće postići. Da ne spominjemo činjenicu da su bez referenci kod vlastitih Oružanih snaga izvozne mogućnosti bitno sužene, žale se predstavnci domaće obrambene industrije na zacementirano stanje koje traje skoro 20 godina i u kojem apsolutno nema ništa vrijedno spomena kad su u pitanju ulaganja države u razvojne i istraživačke projekte obrambene industrije. Niti je bilo pokušaja, a niti analize znanstvenih, razvojnih i proizvodnih kapaciteta obrambene industrije i znanstvenih institucija te prema tome definiran neki oblik plana MORH-a što se može istraživati, razvijati i proizvoditi u RH. Još bi bilo bolje kada bi se izradila i dodatna analiza koji razvojni i proizvodni kapaciteti u RH nedostaju, a bitni su za sustav obrane i sigurnosti u RH. Od završetka Domovinskog rata hrvatska država nije ništa ulagala u vojnoindustrijski potencijal. Uglavnom, sadašnji rezultati isključivo su zasluga sposobnih i inovativnih pojedinaca koji su svih prošlih godina bili prepušteni sami sebi kad je u pitanju razvoj proizvoda. Moramo istaknuti kako je jedino državna Agencija Alan pružala pomoć u promociji i prodaji njihovih proizvoda, jer ipak nije svejedno ako idete prema nekom ciljanom inozemnom tržištu sami bez referenci ili idete u pratnji državne agencije koja stoji iza vas. Međutim, to je promocija i prodaja, a ne ulaganje u razvoj. Primjerice, Srbija je samo 2012. godine uložila 25 milijuna EUR u namjensku vojnu industriju dok je Hrvatska ukupno u posljednjih deset godina uložila 600 tisuća EUR-a i to za razvoj jurišne puške što je zanemarivo mali doprinos. Razvoj pojedine vrste naoružanja prije svega ovisi o sigurnosnim prijetnjama i rizicima sa kojima će se vojnici suočiti na modernom bojištu na kojem ne postoje crte razdvajanja i gdje je neprijatelj gotovo nevidljiv, a njegove reakcije nepredvidljive. Naglasak je na proizvodima kojima se osigurava mobilnost postrojbi i zaštita vojnika na bojištu, uporaba bespilotnih letjelica, vizualizacija bojišta u realnom vremenu, komunikacijsko – zapovjedni sustavi te razvoj sposobnosti na području obrane računalnih mreža. Što je činiti hrvatskoj vojnoj industriji? S obzirom na sve gore spomenuto, hrvatska obrambena industrija ne može odgovoriti ovakvim tehnološkim izazovima samostalno, jer iza nje nije stala hrvatska država, a očito je da neće niti stati kad je u pitanju istraživanje i razvoj. Stoga, ključ je isključivo suradnja sa inozemnim partnerima kao što je primjer tvrtke Đuro Đaković Holding Naime, tvrtka je uspostavila strateško partnerstvo sa vrhunskim svjetskim proizvođačima vojne opreme i naoružanja, finskom Patrijom i norveškim Kongsbergom. U suradnji sa prvom tvrtkom, Đuro Đaković u Slavonskom Brodu proizvodi borbena oklopna vozila AMV 8X8 koja su na prošlogodišnjim ispitivanjima u Kuvajtu pomela konkurenciju sa Zapada i trenutno se čeka konačna odluka o pobjedniku. Također, na istom projektu zajedno sa Patrijom i Đurom Đakovićem u Kuvajtu je sudjelovala i norveška tvrtka Kongsberg koja je jedan od najboljih svjetskih proizvođača daljinski upravljanih oružanih stanica 12,7mm, a od nedavno i 30mm. Upravo je svjetska prezentacija oružanih stanica 30mm održana prošle godine u Slavonskom Brodu što govori o povjerenju Skandinavaca u hrvatsku tvrtku. Nigdje na svijetu nećemo naći na jednom mjestu proizvodnju borbenih oklopnih vozila 8X8 i integraciju daljinski upravljanih oružanih stanica 30mm osim u Slavonskom Brodu…. (nastavlja se…)

KOMENTIRAJTE (FACEBOOK)