Prošlog je tjedna završila ASDA-2015, međunarodni sajam vojne opreme i naoružanja koji se održava svake dvije godine u Splitu. Nema nikakve sumnje, da sajam nisu posjetili ministar obrane Ante Kotromanović i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, o njemu se ne bi bogzna što ni pisalo. Dakle, najveća vijest sa sajma za ozbiljne vojne analitičare postala je predsjednica koja sjedi u simulatoru helikoptera i pozira sa jurišnom puškom!? Možemo samo zamisliti kakve su bile ostale vijesti sa tog istog sajma.  I dok je u svijetu uvrježena praksa kako je održavanje svakog vojnog sajma prilika za potpisivanje ugovora države sa vojnim tvrtkama, to se u Splitu nije dogodilo, pa ni nekog prigodnog makar i male vrijednosti. Nema ni objave bilo kakvog poslovnog aranžmana između tvrtki na području suradnje, zajedničke proizvodnje i slično. Koji su efekti ovakvih sajmova za hrvatsku vojnu industriju? Pa slobodni smo reći nikakvi ili mali. Hrvatska vojna industrija ionako nastupa na puno značajnijim sajmovima u inozemstvu te na manjim specijaliziranim ovisno o programima pojedinih tvrtki. Tamo se već niz godina sklapaju konkretni poslovi i razmjenjuju poslovne ideje.Tržište hrvatskih obrambenih tvrtki je sve samo ne ova regija. Koji su to poslovni kontakti na dosadašnjim ASDA-ama hrvatskim tvrtkama donijeli vrijedne poslove? Osim priličnih troškova za zakup štandova, hrvatska obrambena industrija i nema koristi od ovakvih događanja. Da li se netko može sjetiti bilo čega konkretnog, ne samo sa sadašnje ASDA-e u Splitu već i ranijih godina, osim MORH-ovog sklapanja ugovora sa tvrtkom Đuro Đaković, što se moglo učiniti i mimo održavanja sajma, ali su MORH i ĐĐ htjeli pomoći organizatoru u promociji sajma. Najveći hrvatski vojni izvoznici prepoznati su u svijetu i njima ne treba ovakav tip reklame u regiji iz koje se na sajmu nitko ne pojavljuje. U regiji koja nema  ni brojčani niti tehnološki potencijal za prihvat kapitalnih vojnih programa opremanja i nabave vojne opreme. Renomiranim hrvatskim tvrtkama tržište je Bliski istok, Azija, Afrika. Tvrtke unutar regije ionako ne surađuju na vojno industrijskoj platformi dok im to ne dozvole države, pa čemu onda bilo kakva očekivanja. Treba priznati da kojim slučajem nema hrvatske vojne industrije predvođene agencijom Alan na ovom sajmu, organizatori bi mogli komotno ključ u bravu. Ovako, hrvatske tvrtke idu i na svoju financijsku štetu da bi RH danas bila na karti međunarodnih vojnih sajmova. Da li treba dvaput pogađati tko ima najveću korist od ovakvih sajmova?